1 Kraljevima

Poglavlje 21

1 Nakon tih dogadaja dogodilo se ovo: Nabot Jizreelac imao vinograd kraj palace Ahaba, kralja samarijskog,
2 i Ahab ovako rece Nabotu: "Ustupi mi svoj vinograd da mi bude za povrtnjak jer je blizu moje kuce. Ja cu ti dati za nj bolji vinograd, ili, ako to želiš, dat cu ti novca koliko vrijedi."
3 Ali Nabot rece Ahabu: "Jahve me sacuvao od toga da ti ustupim baštinu svojih otaca!"
4 Ahab se vrati kuci mrk i ljutit zbog rijeci koju mu je Nabot Jizreelac rekao: "Ne dam ti baštine svojih otaca." Legao je na postelju i okrenuo lice i nije htio okusiti hrane.
5 Dode mu njegova žena Izebela i rece: "Zašto si zlovoljan i ne mariš za hranu?"
6 On joj odgovori: "Govorio sam Nabotu Jizreelcu i rekao mu: 'Ustupi mi svoj vinograd za novac, ili, ako ti je draže, dat cu ti drugi vinograd za taj.' Ali mi je on rekao: 'Ne dam ti svoga vinograda.'"
7 Tada mu žena Izebela rece: "Jesi li ti onaj koji kraljuje nad Izraelom! Ustani i jedi i budi dobre volje. Ja cu ti pribaviti vinograd Nabota Jizreelca."
8 I napisa ona pisma u ime Ahabovo i zapecati ih kraljevskim pecatom. Pisma je poslala starješinama i glavarima Nabotovim sugradanima.
9 U tim je pismima napisala: "Proglasite post i postavite Nabota na celo naroda.
10 Postavite prema njemu dva nitkova koji ce ga optužiti: 'Proklinjao si Boga i kralja!' Tada ga izvedite i kamenujte ga da pogine."
11 I uciniše ljudi Nabotova grada, starješine i glavari, kako im je Izebela zapovjedila i kako je pisalo u pismima koja im je uputila.
12 Proglasiše post i Nabota postaviše na celo naroda.
13 Tada dodoše dva nitkova, sjedoše mu nasuprot i optužiše Nabota pred narodom: "Nabot je proklinjao Boga i kralja." I tako izvedoše Nabota izvan grada, zasuše ga kamenjem i on pogibe.
14 Zatim poruciše Izebeli: "Nabot je kamenovan i umro je."
15 Pošto je Izebela cula da je Nabot kamenovan i da je umro, rece Ahabu: "Ustani i zaposjedni vinograd što ti ga Nabot Jizreelac ne htjede ustupiti za novac. Nabot više nije živ, on je mrtav."
16 Kada je Ahab doznao da je Nabot mrtav, ustade i side u vinograd Nabota Jizreelca da ga zaposjedne.
17 Tada bi upucena rijec Jahvina Iliji Tišbijcu:
18 "Ustani i sidi u Samariju, u susret Ahabu, kralju izraelskom. Eno ga u vinogradu Nabotovu u koji je sišao da ga zaposjedne.
19 Reci mu: 'Ovako veli Jahve: Umorio si, oteo si! Zato ovako veli Jahve: Na mjestu gdje su psi lizali Nabotovu krv, lizat ce psi i tvoju.'"
20 Ahab rece Iliji: "Nade li me, neprijatelju moj?" Ilija odgovori: "Nadoh te, jer si se prodao da ciniš što je zlo u ocima Jahvinim.
21 Evo, tek što nisam navukao na te nesrecu. Pomest cu tvoje potomstvo, istrijebiti Ahabu sve što mokri uza zid, robove i slobodnjake u Izraelu.
22 Ucinit cu s tvojom kucom kao s kucom Jeroboama, sina Nebatova, i s kucom Baše, sina Ahijina, jer si me rasrdio i naveo Izraela na grijeh.
23 I nad Izebelom rece Jahve: psi ce proždrijeti Izebelu na Jizreelskom polju.
24 Tko od obitelji Ahabove umre u gradu, psi ce ga izjesti, a tko umre u polju, pojest ce ga ptice nebeske."
25 Doista, nitko se nije prodao tako kao Ahab da cini što je zlo u ocima Jahvinim, jer ga je zavodila njegova žena Izebela.
26 Cinio je vrlo odvratna djela: išao je za idolima baš kao što su cinili Amorejci, koje je Jahve protjerao ispred Izraelaca.
27 Kad je Ahab cuo te rijeci, razdrije svoje haljine i stavi kostrijet na tijelo; i postio je, u kostrijeti je spavao i naokolo išao tiho jecajuci.
28 Tada dode rijec Jahvina Iliji Tišbijcu:
29 "Jesi li vidio kako se Ahab preda mnom ponizio? Buduci da se tako ponizio preda mnom, necu zla pustiti za njegova života; u vrijeme njegova sina pustit cu zlo na kucu njegovu."