1 Kraljevima
Poglavlje 19
1 Ahab isprica Izebeli sve što je Ilija ucinio i kako je macem poubijao sve proroke.
2 Tada Izebela posla Iliji glasnika s porukom: "Neka mi bogovi ucine sva zla i neka nadodadu, ako sutra u ovo doba ne ucinim s tvojim životom kao što si ti ucinio sa životom svakoga od njih!"
3 On se uplaši, ustade i ode da bi spasio život. Došao je u Beer Šebu, koja je u Judeji, i otpustio ondje svoga momka.
4 A sam ode dan hoda u pustinju; sjede ondje pod smreku, zaželje umrijeti i rece: "Vec mi je svega dosta, Jahve! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih."
5 Zatim leže i zaspa. Ali gle, andeo ga taknu i rece mu: "Ustani i jedi."
6 On pogleda, kad gle - kraj njegova uzglavlja na kamenu pecen kruh i vrc vode. Jeo je i pio, pa opet legao.
7 Ali se andeo Jahvin javi i drugi put, dotace ga i rece: "Ustani i jedi, jer je pred tobom dalek put!"
8 Ustao je, jeo i pio. Okrijepljen tom hranom, išao je cetrdeset dana i cetrdeset noci sve do Božje gore Horeba.
9 Ondje je ušao u neku spilju i prenocio u njoj. I gle, eto k njemu rijeci Jahvine: "Što ceš ti ovdje, Ilija?"
10 On odgovori: "Revnovao sam gorljivo za Jahvu, Boga nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i pobili macem tvoje proroke. Ostao sam sam, a oni traže da i meni uzmu život."
11 Glas mu rece: "Izidi i stani u gori pred Jahvom. Evo Jahve upravo prolazi." Pred Jahvom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Jahve nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora bio je potres, ali Jahve nije bio u potresu;
12 a poslije potresa bio je oganj, ali Jahve nije bio u ognju; poslije ognja šapat laganog i blagog lahora.
13 Kad je to cuo Ilija, zakri lice plaštem, izide i stade na ulazu u pecinu. Tada mu progovori glas i rece: "Što ceš ovdje, Ilija?"
14 On odgovori: "Revnovao sam veoma gorljivo za Jahvu nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i macem poubijali tvoje proroke. Ostadoh sam, a oni traže da i meni oduzmu život."
15 Jahve mu rece: "Idi, vrati se istim putem u damašcansku pustinju. Kad dodeš, pomaži ondje Hazaela za kralja aramskog.
16 Pomaži Jehuu, sina Nimsijeva, za kralja izraelskoga i pomaži Elizeja, sina Šafatova, iz Abel Mehole, za proroka namjesto sebe.
17 Koji utekne od maca Hazaelova, njega ce pogubiti Jehu; a tko utekne od Jehuova maca, njega ce pogubiti Elizej.
18 Ali cu ostaviti u Izraelu sedam tisuca, sve koljena koja se nisu savila pred Baalom i sva usta koja ga nisu cjelivala."
19 Ode on i na povratku naide na Elizeja, sina Šafatova, gdje ore: pred njim dvanaest jarmova, sam bijaše kod dvanaestoga. Ilija prode kraj njega i baci na nj svoj plašt.
20 On ostavi volove, potrca za Ilijom i rece: "Dopusti mi da zagrlim svoga oca i majku, pa cu poci za tobom." Ilija mu odgovori: "Idi, vrati se, jer što sam ti ucinio?"
21 On ga ostavi, uze jaram volova i žrtvova ih. Volujskim jarmom skuha meso i dade ga ljudima da jedu. Zatim ustade i pode za Ilijom da ga poslužuje.