1 Kraljevima

Poglavlje 17

1 Ilija Tišbijac, iz Tišbe Gileadske, rece Ahabu: "Živoga mi Jahve, Boga Izraelova, komu služim, nece ovih godina biti ni rose ni kiše, osim na moju zapovijed."
2 Upucena mu je rijec Jahvina ovako:
3 "Idi odavde i kreni na istok i sakrij se na potoku Keritu, koji je nasuprot Jordanu.
4 Pit ceš iz potoka, a gavranima sam zapovjedio da te ondje hrane."
5 Ode on i ucini po rijeci Jahvinoj i nastani se na potoku Keritu, nasuprot Jordanu.
6 Gavrani su mu jutrom donosili kruha, a vecerom mesa; iz potoka je pio.
7 Ali poslije nekog vremena presuši potok, jer nije bilo kiše u svoj zemlji.
8 Tada Iliji dode rijec Jahvina:
9 "Ustani, idi u Sarfatu Sidonsku i ondje ostani. Evo, ondje sam zapovjedio jednoj udovici da te hrani."
10 Ustade on i krenu u Sarfatu. Kada je stigao do gradskih vrata, neka je udovica onuda skupljala drva; on joj se obrati i rece: "Donesi mi malo vode u vrcu da pijem!"
11 Kad je pošla da donese, on viknu za njom i rece joj: "Donesi mi i malo kruha u ruci!"
12 Ona odgovori: "Živoga mi Jahve, tvoga Boga, ja nemam pecena kruha, nemam do pregršti brašna u cupu i malo ulja u vrcu. I evo kupim drva, pa cu otici i ono pripremiti sebi i svome sinu da pojedemo i da umremo."
13 Ali joj Ilija rece: "Ništa se ne boj. Idi i uradi kako si rekla; samo najprije umijesi meni kolacic, pa mi donesi; a onda zgotovi za sebe i za svoga sina.
14 Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'U cupu nece brašna nestati ni vrc se s uljem nece isprazniti sve dokle Jahve ne pusti da kiša padne na zemlju.'"
15 Ode ona i ucini kako je rekao Ilija; i za mnoge dane imadoše jela, ona, on i njen sin.
16 Brašno se iz cupa nije potrošilo i u vrcu nije nestalo ulja, po rijeci koju je Jahve rekao preko svoga sluge Ilije.
17 Poslije ovih dogadaja razbolio se sin domacicin i bolest se njegova jako pogoršala, tako te u njemu nije ostalo daha.
18 Tada ona rece Iliji: "Što ja imam s tobom, covjece Božji? Zar si došao k meni da me podsjetiš na moj grijeh i da mi usmrtiš sina!"
19 On joj rece: "Daj mi svoga sina!" Tada ga uze iz njezina narucja, odnese ga u gornju sobu gdje je stanovao i položi ga na svoju postelju.
20 Tada zavapi Jahvi i rece: "Jahve, Bože moj, zar zaista želiš udovicu koja me ugostila uvaliti u tugu umorivši joj sina?"
21 Zatim se tri puta pružio nad djecakom zazivajuci Jahvu: "Jahve, Bože, ucini da se u ovo dijete vrati duša njegova!"
22 Jahve je uslišio molbu Ilijinu, u dijete se vratila duša i ono oživje.
23 Ilija ga uze, side iz gornje sobe u kucu i dade ga njegovoj materi; i rece Ilija: "Evo, tvoj sin živi!"
24 Žena mu rece: "Sada znam da si ti covjek Božji i da je rijec Jahvina u tvojim ustima istinita!"