1 Kraljevima

Poglavlje 13

1 A neki covjek Božji dode na rijec Jahvinu iz Judeje u Betel kada Jeroboam stajaše pred žrtvenikom da prinese kad.
2 I po Jahvinoj zapovijedi povika onaj prema žrtveniku: "Žrtvenice, žrtvenice! Ovako veli Jahve: 'Evo ce se roditi u kuci Davidovoj sin po imenu Jošija. On ce na tebi žrtvovati svecenike uzvišica, te koji na tebi prinose kad, i on ce na tebi spaliti ljudske kosti!'"
3 U isto im vrijeme dade znak: "Ovo je znak da je Jahve govorio: gle, žrtvenik ce se raspuknuti i prosut ce se pepeo što je na njemu."
4 Kada je kralj cuo što je covjek Božji rekao protiv žrtvenika u Betelu, pruži ruku odande od žrtvenika i rece: "Uhvatite ga!" Ali se osušila ruka koju je ispružio prema covjeku i nije je mogao vratiti k sebi.
5 Žrtvenik se raspuknuo i pepeo se prosuo sa žrtvenika, prema znaku što ga je dao covjek Božji po naredbi Jahvinoj.
6 Kralj progovori i rece covjeku Božjem: "Umilostivi Jahvu, Boga svoga, da bih mogao vratiti ruku k sebi." Božji covjek umilostivi Jahvu i ruka se kraljeva vrati k njemu i bila je kao prije.
7 Kralj onda rece covjeku Božjem: "Hodi sa mnom kuci da se okrijepiš. I dat cu ti dar."
8 Ali covjek Božji odgovori kralju: "Da mi dadeš polovinu svoje kuce, ne bih pošao s tobom. Ni jeo ni pio ne bih na ovom mjestu,
9 jer mi je ovako zapovjedeno rijecju Jahvinom: 'Ne jedi kruha i ne pij vode, niti se vracaj istim putem kojim si došao.'"
10 I otišao je drugim putem, nije se vracao putem kojim je došao u Betel.
11 A u Betelu živio star prorok. Došli njemu njegovi sinovi te mu pripovjedili sve što je onoga dana ucinio covjek Božji u Betelu; i rijeci što ih je onaj kazao kralju pripovjediše sinovi ocu.
12 A on ih upita: "Kojim je putem otišao?" Sinovi pokazaše put kojim je otišao covjek Božji što bijaše došao iz Judeje.
13 Prorok ce nato sinovima: "Osamarite mi magarca!" I osamariše mu magarca, a on uzjaha.
14 Krenuo je za covjekom Božjim i našao ga gdje sjedi pod hrastom; i upita ga: "Jesi li ti covjek Božji koji je došao iz Judeje?" A on mu odgovori: "Jesam."
15 Prorok mu rece: "Hodi sa mnom mome domu da štogod pojedeš."
16 Ali on odgovori: "Ne smijem se vratiti s tobom, niti smijem jesti kruha ni piti vode na ovome mjestu,
17 jer mi je Jahvinom rijecju naredeno ovo: 'Ne jedi ondje kruha, ne pij vode, niti se vracaj putem kojim si onamo pošao'."
18 Nato ce mu onaj: "I ja sam prorok kao i ti, i andeo mi je rijecju Jahvinom rekao: 'Povedi ga sa sobom kuci da jede kruha i pije vode.'" Slagao mu je.
19 Božji covjek vrati se s njim, u njegovoj je kuci jeo kruha i pio vode.
20 Dok su sjedili za stolom, dode rijec Jahvina proroku koji ga je natrag doveo
21 i povika on covjeku Božjem koji je došao iz Judeje: "Ovako veli Jahve: zato što nisi poslušao zapovijedi Jahvine i nisi držao naredbe koju ti je dao Jahve, Bog tvoj,
22 nego si se vratio, jeo kruha i pio vode na mjestu gdje sam ti rekao da ne jedeš kruha i ne piješ vode, zato tijelo tvoje nece leci u grob otaca tvojih."
23 Pošto se onaj koga bijaše doveo najeo kruha i napio vode, osedla mu magarca.
24 I ode onaj. A na putu ga zaskoci lav i usmrti ga. I tako je mrtvo tijelo ležalo ispruženo na putu, magarac stajao kraj njega, a i lav stajaše kraj tijela.
25 Ljudi prolazeci vidješe mrtvo tijelo ispruženo na putu i lava gdje stoji kraj njega; i odoše i javiše to u gradu gdje je živio stari prorok.
26 Kad je to cuo prorok koji bijaše onoga vratio s puta, rece: "To je covjek Božji koji se usprotivio rijeci Jahvinoj! I Jahve ga je predao lavu, koji ga je napao i ubio, prema rijeci koju je Jahve rekao."
27 I rece svojim sinovima: "Osamarite mi magarca!" I oni mu ga osamariše.
28 Ode on i nade mrtvo tijelo baceno na putu i magarca i lava gdje stoje pokraj tijela: lav nije požderao tijelo niti je rastrgao magarca.
29 Tada prorok podiže mrtvo tijelo covjeka Božjeg i prebaci ga na magarca; i vrati se u grad gdje je živio da mrtvoga ožali i pokopa.
30 Položio je mrtvo tijelo u svoju grobnicu i jecao je nad njim: "Jao, brate moj!"
31 A kad ga je pokopao, rece svojim sinovima: "Poslije moje smrti sahranite me u istu grobnicu gdje je pokopan covjek Božji; stavite moje kosti kraj njegovih.
32 Jer ce se sigurno ispuniti rijec koju je po zapovijedi Jahvinoj objavio protiv žrtvenika u Betelu i protiv svih svetišta na uzvišicama u gradovima Samarije."
33 Ni poslije ovoga dogadaja ne obrati se Jeroboam za svoga zlog puta, nego je i dalje priproste ljude postavljao za svecenike na uzvišicama: tko je želio, davao mu je darove da postane svecenik uzvišica.
34 Takvim je postupkom padala u grijeh kuca Jeroboamova, rušila se i nestajala s lica zemlje.