2 Samuelova

Poglavlje 2

1 Poslije toga David upita Jahvu ovako: "Treba li da podem u koji Judin grad?" A Jahve mu odgovori: "Podi!" David opet upita: "Kamo da podem?" A odgovor bješe: "U Hebron!"
2 Tako David ode onamo, a s njim i njegove dvije žene, Ahinoama iz Jizreela i Abigajila, Nabalova žena iz Karmela.
3 I ljudi koji bijahu s Davidom odoše s njim, svaki sa svojom obitelji, i nastaniše se u gradicima Hebrona.
4 Tada dodoše ljudi iz Jude i pomazaše ondje Davida za kralja nad domom Judinim. Tada javiše Davidu da su ljudi iz Jabeša u Gileadu pokopali Šaula.
5 Nato David posla glasnike k Jabešanima u Gileadu i poruci im: "Budite blagoslovljeni od Jahve što ste izvršili to djelo ljubavi prema svome gospodaru Šaulu i što ste ga pokopali!
6 Zato neka vam Jahve iskaže svoju ljubav i dobrotu, a i ja cu vam uciniti dobro zato što ste tako radili.
7 A sada se ohrabrite i budite junaci, jer je Šaul, vaš gospodar, poginuo, a mene je Judin dom pomazao za svoga kralja."
8 Ali Abner, sin Nerov, vojvoda Šaulove vojske, bijaše uzeo Šaulova sina Išbaala i doveo ga prijeko u Mahanajim.
9 Ondje ga je postavio za kralja nad Gileadom, nad Ašeranima, nad Jizreelom, Efrajimom, Benjaminom i nad svim Izraelom.
10 Išbaalu, sinu Šaulovu, bijaše cetrdeset godina kad je postao kraljem nad Izraelom, a kraljevao je dvije godine. Samo je Judin dom pristao uz Davida.
11 A David je kraljevao u Hebronu nad Judinim domom sedam godina i šest mjeseci.
12 Potom izide Abner, Nerov sin, s ljudima Šaulova sina Išbaala iz Mahanajima prema Gibeonu.
13 Ali i Joab, Sarvijin sin, izide s Davidovim ljudima iz Hebrona i srete se s njima kod Gibeonskog jezera. Tu se zaustaviše, ovi s jedne strane jezera, a oni s druge strane.
14 Tada Abner rece Joabu: "Neka ustanu mladici i neka se bore pred nama!" A Joab odgovori: "Neka ustanu!"
15 I ustadoše, pa ih izbrojiše: dvanaest od Benjamina za Išbaala, Šaulova sina, i dvanaest od Davidovih ljudi.
16 I svaki dohvati svoga protivnika za glavu i zabode mu mac u bok, tako da su svi popadali zajedno. Zato se to mjesto prozvalo Polje bokova, a leži kod Gibeona.
17 Potom se zametnu onoga dana vrlo žestoka bitka i Davidove cete razbiše Abnera i Izraelce.
18 A bijahu ondje tri Sarvijina sina: Joab, Abišaj i Asahel; a Asahel bijaše brz u trku kao gazela u polju.
19 I jurnu Asahel u potjeru za Abnerom; u stopu je slijedio Abnera ne skrecuci ni desno ni lijevo.
20 Abner se obazre i upita: "Jesi li to ti, Asahele?" A on odgovori: "Jesam."
21 A Abner mu rece: "Okreni se nadesno ili nalijevo pa zgrabi jednoga od tih mladica i uzmi njegovu odoru!" Ali Asahel nije htio da skrene od njega.
22 Abner opet rece Asahelu: "Ukloni se od mene! Zašto da te sastavim sa zemljom? Kako bih onda još smio doci na oci tvome bratu Joabu?"
23 Ali on nikako nije htio da se ukloni. Zato ga Abner udari stražnjim krajem koplja u trbuh tako da mu je koplje izašlo kroz leda van: on ondje pade i umrije na mjestu. I ustavljao se tko god je došao na ono mjesto gdje je pao i umro Asahel.
24 Ali Joab i Abišaj nastaviše da gone Abnera, a kad je sunce zašlo, stigoše do brežuljka Ame, koji leži istocno od doline, na putu prema Gebi.
25 Dotle se Benjaminovi sinovi skupiše za Abnerom, sastaviše cetu i stadoše na vrh brežuljka Ame.
26 Tada Abner viknu Joabu: "Zar ce nas dovijeka proždirati mac? Ne znaš li da ce to svršiti nesrecom? Kad ceš napokon kazati svojim ljudima da se okane gonjenja svoje brace?"
27 A Joab odvrati: "Tako mi živog Jahve, da ti nisi progovorio, tek bi se sutra ujutro ovi ljudi okanili gonjenja svoje brace."
28 Nato Joab zatrubi u rog i sva vojska stade: prestadoše goniti Izraela i ne nastaviše boja.
29 Abner i njegovi ljudi išli su kroz Arabu cijelu onu noc; onda prijedoše preko Jordana, nastaviše put cijelo jutro i stigoše napokon u Mahanajim.
30 Kad je Joab odustao od potjere za Abnerom i skupio svu vojsku, vidješe da izmedu Davidovih ljudi nema devetnaestorice, i uz to Asahela.
31 A Davidovi su ljudi od Benjaminovih sinova, Abnerovih vojnika, pobili tri stotine i šezdeset ljudi.
32 Asahela ponesoše i pokopaše u grobu njegova oca u Betlehemu. A Joab i njegovi ljudi išli su svu noc i vec se bijaše zadanilo kad stigoše u Hebron.