2 Samuelova

Poglavlje 14

1 A Joab, sin Sarvijin, opazi da se kraljevo srce okrece k Abšalomu.
2 Zato Joab pošalje u Tekou po jednu pametnu ženu i rece joj: "Ucini se kao da si u žalosti za mrtvim, obuci žalobne haljine, nemoj se mazati uljem, nego budi kao žena koja je vec dugo vremena u žalosti za mrtvim.
3 Otici ceš kralju i govorit ceš mu ovako." I Joab je nauci što ce govoriti.
4 Žena iz Tekoe ode kralju, pade nicice na zemlju i pokloni se, zatim rece: "Pomozi, kralju!"
5 Kralj je upita: "Što ti je?" A ona odgovori: "Ah, ja sam udovica. Muž mi je umro,
6 a tvoja je službenica imala dva sina. Oni se posvadiše u polju, a nije bilo nikoga da ih razdvoji te je jedan od njih udario svoga brata i ubio ga.
7 I sad se podiže sav rod na tvoju službenicu i rece: 'Predaj nam toga što je ubio svoga brata: mi cemo ga pogubiti za život njegova brata koga je ubio, a time cemo zatrti i baštinika.' Tako hoce da ugase žeravicu koja mi je ostala, da ne ostave mome mužu ni imena ni potomstva na zemlji."
8 A kralj rece ženi: "Idi svojoj kuci, ja cu odrediti što treba za te."
9 A žena iz Tekoe rece kralju: "Gospodaru kralju! Neka na me i na moj ocinski dom padne krivica; kralj i njegovo prijestolje nedužni su u tome!"
10 A kralj nastavi: "Onoga koji ti se zaprijetio dovedi k meni! Taj te nece više dirnuti!"
11 A ona rece: "Neka se kralj udostoji spomenuti ime Jahve, svoga Boga, da krvni osvetnik nece umnožiti zator i da nece pogubiti moga sina!" A on obeca: "Tako mi živog Jahve, nijedna vlas nece pasti s glave tvome sinu!"
12 A žena nastavi: "Dopusti da tvoja službenica kaže jednu rijec svome gospodaru kralju." A on odvrati: "Govori!"
13 A žena rece: "Dakle, zašto je kralj - jer se izricuci ovakvu presudu sam priznao krivim - donio protiv naroda Božjega odluku da ne pušta kuci onoga koga je prognao?
14 Mi smo svi osudeni na smrt, slicni smo vodi koja se prolije na zemlju i više se ne može skupiti, i Bog ne podiže mrtvaca: neka, dakle, kralj misli na to da prognanik ne ostane izagnan daleko od njega.
15 A razlog zašto sam došla da iznesem pred svoga gospodara kralja ovu stvar bio je taj što su me zaplašili ljudi, pa je mislila tvoja službenica: moram govoriti s kraljem, možda ce kralj uciniti ono što mu njegova službenica kaže.
16 Jer ce kralj poslušati svoju službenicu i izbaviti je iz ruku covjeka koji hoce da me istrijebi zajedno s mojim sinom iz Božje baštine.
17 Zato je tvoja službenica pomislila: neka mi rijec moga gospodara i kralja bude na umirenje. Jer moj je gospodar i kralj kao Božji andeo koji sluša dobro i zlo. Jahve, tvoj Bog, neka bude s tobom!"
18 Tada progovori kralj i rece ženi: "Nemoj mi sada zatajiti ono što cu te pitati!" A žena odgovori: "Neka govori moj gospodar kralj!"
19 Tada kralj upita: "Nisu li Joabovi prsti s tobom u svemu tome?" A žena odgovori: "Tako bio živ, gospodaru kralju, zaista se ne može ni desno ni lijevo od svega što je kazao moj gospodar i kralj! Jest, tvoj mi je sluga Joab zapovjedio, on je naucio tvoju službenicu sve ove rijeci.
20 Tvoj je sluga Joab to ucinio da bi svemu dao drugo lice, ali je moj gospodar mudar kao Božji andeo, on zna sve što se zbiva na zemlji."
21 Tada se kralj okrenu Joabu i rece mu: "Dobro, ucinit cu to. Idi i dovedi natrag mladica Abšaloma!"
22 A Joab pade licem na zemlju, pokloni se i zahvali kralju; zatim rece Joab: "Danas vidi tvoj sluga da je našao milost u tvojim ocima, gospodaru kralju, kad je kralj ispunio molbu svoga sluge."
23 Potom se diže Joab, ode u Gešur i dovede Abšaloma natrag u Jeruzalem.
24 Ali kralj rece: "Neka ide u svoju kucu, a meni neka ne dolazi na oci!" I Abšalom se povuce u svoju kucu i ne dode kralju na oci.
25 U svemu Izraelu ne bijaše covjeka tako lijepa kao Abšalom komu bi se mogle izreci tolike pohvale: od pete do glave nije bilo na njemu mane.
26 A kad bi šišao kosu - a šišao ju je na koncu svake godine, jer mu je bila preteška pa ju je morao šišati - mjerio bi svoju kosu: bila bi teška dvije stotine šekela, po kraljevskoj mjeri.
27 Abšalomu se rodiše tri sina i jedna kci po imenu Tamara; bila je to vrlo lijepa žena.
28 Abšalom provede dvije godine u Jeruzalemu a da nije došao kralju na oci.
29 Tada Abšalom pozva Joaba k sebi da bi ga poslao kralju, ali Joab ne htjede doci k njemu; i posla drugi put po njega, ali on opet ne htjede doci.
30 Tada Abšalom zapovjedi slugama: "Znate Joabovo polje koje je pokraj mojega i na kojem raste jecam: idite i zapalite ga!" I Abšalomove sluge zapališe ono polje.
31 Tada se diže Joab, dode k Abšalomu u kucu i upita ga: "Zašto su tvoje sluge zapalile moje polje?"
32 A Abšalom odgovori Joabu: "Ja sam poslao k tebi i porucio ti: 'Dodi ovamo, želio bih te poslati kralju s ovom porukom: Zašto sam se vratio iz Gešura?' Bolje bi bilo za mene da sam još ondje. Zato sad hocu da dodem kralju na oci, pa ako ima na meni kakva krivica, neka me pogubi!"
33 Joab ode kralju i javi mu te rijeci. Zatim kralj pozva Abšaloma. Dode on pred kralja, pokloni mu se i pade nicice pred kralja. I kralj poljubi Abšaloma.