2 Samuelova

Poglavlje 16

1 Kad je David prešao malo preko vrha, dode mu u susret Siba, sluga Meribaalov, sa dva osamarena magarca koja su nosila dvije stotine kruhova, sto grozdova suhog grožda, sto vocnjaca i mijeh vina.
2 Kralj upita Sibu: "Što ceš s tim?" A Siba odgovori: "Magarci ce poslužiti kraljevoj obitelji za jahanje, kruh i voce momcima za jelo, a vino za pice onima koji se umore u pustinji."
3 Kralj dalje upita: "A gdje je sin tvoga gospodara?" A Siba odgovori kralju: "Eno, ostao je u Jeruzalemu jer je mislio: 'Danas ce mi dom Izraelov vratiti kraljevstvo moga oca.'"
4 Tada kralj rece Sibi: "Sve što posjeduje Meribaal neka je tvoje." A Siba odgovori: "Bacam se nicice pred tobom. O, da bih i dalje bio dostojan milosti u tvojim ocima, kralju gospodaru!"
5 Kad je kralj David došao do Bahurima, izade odande covjek od roda Šaulova. Zvao se Šimej, a bio je sin Gerin. Dok je izlazio, neprestano je proklinjao.
6 Bacao je kamenje na Davida i na sve dvorane kralja Davida, premda je sva vojska sa svim junacima okruživala kralja s desne i lijeve strane.
7 A Šimej je ovako govorio proklinjuci: "Odlazi, odlazi, krvnice, ništarijo!
8 Jahve je okrenuo na tebe svu krv Šaulova doma, kojemu si ti oduzeo kraljevstvo. Ujedno je Jahve predao kraljevstvo u ruke tvome sinu Abšalomu. Evo, sad si zapao u nevolju jer si krvnik."
9 Tada Sarvijin sin Abišaj zapita kralja: "Zar da ovaj uginuli pas proklinje moga gospodara kralja? Dopusti da odem prijeko i da mu skinem glavu!"
10 Ali kralj odgovori: "Što hocete od mene, Sarvijini sinovi? Ako on proklinje te ako mu je Jahve zapovjedio: 'Proklinji Davida!' - tko ga smije pitati: 'Zašto ciniš tako?'"
11 Nato David rece Abišaju i svim svojim dvoranima: "Eto, moj sin koji je izašao od moga tijela radi mi o glavi, a kamoli nece sada ovaj Benjaminovac! Pustite ga neka proklinje ako mu je Jahve to zapovjedio.
12 Možda ce Jahve pogledati na moju nevolju te mi vratiti dobro za njegovu današnju psovku."
13 Zatim David sa svojim ljudima nastavi put, a Šimej idaše gorskom stranom usporedo s njim, neprestano psujuci, bacajuci kamenje i dižuci prašinu.
14 Kralj i sav narod koji ga je pratio stigoše umorni i ondje odahnuše.
15 Abšalom je medutim sa svim narodom izraelskim ušao u Jeruzalem; i Ahitofel bijaše s njim.
16 A kad je Hušaj Arcanin, Davidov prijatelj, došao k Abšalomu, rece Hušaj Abšalomu: "Živio kralj! Živio kralj!"
17 A Abšalom upita Hušaja: "Je li to tvoja vjernost prema tvome prijatelju? Zašto nisi otišao sa svojim prijateljem?"
18 A Hušaj odgovori Abšalomu: "Ne, nego koga je izabrao Jahve i ovaj narod i svi Izraelci, njegov cu biti i s njim cu ostati.
19 A drugo: kome cu služiti? Zar ne njegovu sinu? Kako sam služio tvojemu ocu, tako cu služiti tebi."
20 Potom se Abšalom obrati Ahitofelu: "Savjetuj sada: što da cinimo?"
21 Ahitofel odgovori Abšalomu: "Udi k inocama svoga oca, koje je ostavio da cuvaju palacu: tada ce sav Izrael cuti da si u zavadi sa svojim ocem, pa ce se ohrabriti svi oni koji su pristali uz tebe."
22 Tada razapeše za Abšaloma šator na krovu i Abšalom ude k inocama svoga oca na oci svemu Izraelu.
23 A savjet što bi ga dao Ahitofel u ono vrijeme vrijedio je kao odgovor Božji; toliko je vrijedio svaki Ahitofelov savjet i kod Davida i kod Abšaloma.