2 Samuelova

Poglavlje 13

1 A potom se dogodi ovo: Davidov sin Abšalom imao je lijepu sestru po imenu Tamaru i u nju se zaljubio Davidov sin Amnon.
2 Amnon se toliko mucio da se gotovo razbolio radi svoje sestre Tamare: jer ona bijaše djevica, pa Amnon nije vidio mogucnosti da joj ucini bilo što.
3 Ali imaše Amnon prijatelja po imenu Jonadaba, sina Davidova brata Šimeja; a Jonadab bijaše vrlo domišljat.
4 I upita on Amnona: "Odakle to, kraljev sine, da si svako jutro mlitav? Ne bi li mi kazao?" A Amnon mu odgovori: "Zaljubljen sam u Tamaru, sestru svoga brata Abšaloma."
5 A Jonadab mu rece: "Lezi u postelju i pricini se bolestan, pa kad dode tvoj otac da te pohodi, ti mu reci: 'Dopusti da dode moja sestra Tamara da mi dade jesti; ako ona pred mojim ocima zgotovi jelo da to vidim, onda cu iz njezine ruke jesti.'"
6 Amnon, dakle, leže i pricini se bolestan. Kad je došao kralj da ga pohodi, rece Amnon kralju: "Dopusti da dode moja sestra Tamara da pred mojim ocima zgotovi koji kolac i ja cu se okrijepiti iz njezine ruke."
7 Tada David poruci Tamari u palacu: "Idi u kucu svoga brata Amnona i priredi mu jelo!"
8 Tamara ode u kucu svoga brata Amnona. A on ležaše. Uze ona brašna, umijesi ga, nacini kolace pred njegovim ocima te ih ispece.
9 Potom uze tavu i istrese je preda nj, ali Amnon ne htjede jesti nego rece: "Otpremite sve odavde!" I svi izidoše od njega.
10 Tada Amnon rece Tamari: "Donesi mi jelo u spavaonicu da se okrijepim iz tvoje ruke!" I Tamara uze kolace koje bijaše zgotovila i donese ih svome bratu Amnonu u spavaonicu.
11 A kad mu je pružila da jede, on je uhvati rukom i rece joj: "Dodi, sestro moja, lezi sa mnom!"
12 A ona mu rece: "Nemoj, brate moj! Ne sramoti me jer se tako ne radi u Izraelu. Ne cini takve sramote!
13 Kuda bih ja sa svojom sramotom? A i ti bi bio kao bestidnik u Izraelu! Nego govori s kraljem: on me nece uskratiti tebi!"
14 Ali je on ne htjede poslušati, nego je svlada i leže s njom.
15 Nato je odmah zamrzi silnom mržnjom te je mržnja kojom ju je zamrzio bila veca od ljubavi kojom ju je prije ljubio. I rece joj Amnon: "Ustani! Odlazi!"
16 A ona mu odvrati: "Ne, brate moj! Ako me sad otjeraš, bit ce to vece zlo od onoga koje si mi ucinio!" Ali je on ne htjede slušati,
17 nego dozva momka koji ga je služio i zapovjedi mu: "Otjeraj ovu od mene, izbaci je i zakljucaj vrata za njom!"
18 (A ona je imala na sebi haljinu s dugim rukavima, jer su se nekoc u takve haljine oblacile kraljeve kceri dok su bile djevojke.) Sluga je izvede van i zakljuca vrata za njom.
19 Tada Tamara uze prašine i posu se njom po glavi, razdrije haljinu s dugim rukavima koju je imala na sebi, stavi ruku na glavu i ode vicuci glasno dok je išla.
20 A njezin je brat Abšalom upita: "Je li možda tvoj brat Amnon bio s tobom? Ali sada, sestro moja, šuti: brat ti je! Ne uzimaj to k srcu!" Tako je Tamara ostala osamljena u kuci svoga brata Abšaloma.
21 Kad je kralj David cuo sve što se dogodilo, vrlo se razgnjevi, ali ne htjede žalostiti svoga sina Amnona, koga je ljubio jer mu bijaše prvorodenac.
22 A Abšalom ne rece Amnonu ni rijeci, ni zle ni dobre, jer je Abšalom zamrzio Amnona što mu osramoti sestru Tamaru.
23 A poslije dvije godine imao je Abšalom striženje ovaca u Baal Hasoru kod Efrajima; i Abšalom pozva svu kraljevu obitelj.
24 Abšalom dode kralju i rece mu: "Evo, tvoj sluga ima striženje ovaca, pa neka se kralj i njegovi dvorani udostoje doci svome sluzi."
25 Ali kralj odgovori Abšalomu: "Ne, sine, necemo doci svi, da ti ne budemo na teret." Abšalom ustraja, ali kralj ne htjede ici, nego ga blagoslovi i otpusti.
26 Ali Abšalom nastavi: "Ako ti neceš, dopusti da bar moj brat Amnon pode s nama." A kralj ga upita: "Zašto da ide s tobom?"
27 Ali je Abšalom i dalje navaljivao te David naposljetku pusti s njim Amnona i sve kraljeve sinove. Abšalom priredi kraljevsku gozbu
28 i zapovjedi svojim slugama ovako: "Pazite! Kad se Amnonu razveseli srce od vina i ja vam viknem: 'Ubijte Amnona!' tada ga pogubite! Ne bojte se, jer vam tako zapovijedam! Ohrabrite se i pokažite se junaci!"
29 I Abšalomove sluge uciniše s Amnonom kako im zapovjedi Abšalom. Tada skociše svi kraljevi sinovi, pojahaše svaki svoju mazgu i pobjegoše.
30 Dok su oni još bili na putu, dode ovakva vijest Davidu: "Abšalom je pobio sve kraljeve sinove, nije ostao od njih ni jedan jedini."
31 Kralj ustade, razdrije svoje haljine i baci se na zemlju; i svi njegovi dvorani koji stajahu oko njega razdriješe svoje haljine.
32 Ali Jonadab, sin Davidova brata Šimeja, progovori ovako: "Neka ne govori moj gospodar da su pobili sve mladice, kraljeve sinove, jer je poginuo samo Amnon: na Abšalomovu licu mogla se predvidati nesreca od onoga dana kad je Amnon osramotio njegovu sestru Tamaru.
33 Zato neka sada moj gospodar i kralj ne misli u srcu da su svi kraljevi sinovi poginuli. Poginuo je samo Amnon,
34 a Abšalom je pobjegao." A momak koji bijaše na straži podiže oci i ugleda mnoštvo naroda gdje silazi cestom od Horonajima. Stražar dode i javi kralju: "Vidio sam ljude gdje silaze cestom od Horonajima po gorskom obronku."
35 Tada Jonadab rece kralju: "Evo stigoše kraljevi sinovi! Dogodilo se kako je rekao tvoj sluga."
36 Tek što je to izrekao, a to kraljevi sinovi udoše i zaplakaše u sav glas; a i kralj i svi njegovi dvorani plakahu.
37 Abšalom pak bijaše pobjegao i otišao k Talmaju, sinu Amihudovu, gešurskom kralju. A David tugovaše za svojim sinom bez prestanka.
38 A pošto je Abšalom pobjegao i otišao u Gešur, ostao je ondje tri godine.
39 Kralj David prestao se srditi na Abšaloma jer se utješio zbog smrti Amnonove.