2 Samuelova

Poglavlje 1

1 Poslije Šaulove smrti David se vratio kuci pobijedivši Amalecane. Dva je dana proveo u Siklagu.
2 Trecega dana dode neki covjek iz Šaulova tabora, razdrtih haljina i prahom posute glave. Došavši k Davidu, baci se na zemlju i pokloni mu se.
3 David ga upita: "Odakle dolaziš?" A on mu odgovori: "Umakao sam iz izraelskog tabora."
4 A David ga upita: "Što se dogodilo? Pripovijedaj mi!" On odvrati: "Narod je pobjegao iz boja, a mnogo je ljudi i poginulo. Mrtvi su i Šaul i njegov sin Jonatan."
5 Nato David upita mladoga glasonošu: "Kako znaš da je poginuo Šaul i njegov sin Jonatan?"
6 A mladi glasonoša odgovori: "Slucajno sam došao na goru Gilbou i vidio Šaula kako se upro u svoje koplje, a bojna kola i konjanici natisnuli se za njim.
7 Šaul, obazrevši se, ugleda mene pa me zovnu, a ja mu se odazvah: 'Evo me!'
8 I upita me on: 'Tko si ti?' A ja mu odgovorih: 'Amalecanin sam.'
9 Tada mi on rece: 'Dodi ovamo k meni pa me ubij, jer me obuzeo smrtni grc, a duša je još sva u meni!'
10 Pristupih k njemu i zadadoh mu smrtni udarac, jer sam znao da nece preživjeti nakon pada. Zatim uzeh kraljevski znak koji mu bijaše na glavi i narukvicu koju imaše na ruci i, evo, donesoh to svome gospodaru."
11 Tada David zgrabi svoje haljine i razdrije ih, a tako i svi ljudi koji bijahu s njim.
12 I naricali su, plakali i postili do vecera za Šaulom i za njegovim sinom Jonatanom, za Jahvinim narodom i za domom Izraelovim što izginuše od maca.
13 Potom David upita mladoga glasonošu: "Odakle si ti?" A on odgovori: "Ja sam sin jednoga došljaka, Amalecanina."
14 Tada mu rece David: "Kako se nisi bojao dici ruku da ubiješ pomazanika Jahvina?"
15 I dozva David jednoga od momaka i zapovjedi mu: "Dodi ovamo i smakni ga!" Udari ga momak i on umrije.
16 A David mu još doviknu: "Tvoja krv na tvoju glavu! Tvoja su usta posvjedocila protiv tebe kad si rekao: 'Ja sam ubio pomazanika Jahvina.'"
17 Tada David zapjeva ovu tužaljku za Šaulom i za njegovim sinom Jonatanom.
18 Zapisana je u Knjizi Pravednikovoj da je uce sinovi Judini. David rece:
19 "Oh, kako ti slava pade, Izraele, izginuše div-junaci na tvom visu!
20 O porazu vi u Gatu ne pricajte, aškelonskim ulicama ne glasite, da se kceri ne vesele filistejske, mlade žene da ne klicu nevjernicke.
21 O Gilbojske gore klete, rosa na vas ne padala nit vas kiša s neba prala! Vaša polja ne vracala rod za sjeme, jer kod vas je osramocen štit junaka! Štit Šaulov nije bio uljem mazan,
22 nego krvlju ranjenika, mašcu palih! Luk Jonate nikad nije promašio, mac Šaulov nikad bezuspješan bio!
23 Šaul i Jonata, ljupki, ponositi, ni živi se ne rastaše, ni u smrti! Od orlova bjehu brži, od lavova snagom jaci!
24 Za Šaulom sad placite, Izraelke, jer je u kras i u grimiz vas odijevo! Uz to zlatan nakit on je na ruho vam pricvršcivo.
25 Usred boja poginuše div-junaci! Smrt me tvoja, Jonatane, ožalosti!
26 Žao mi je tebe, brate, Jonatane! Kako li mi drag bijaše ti veoma! Ljubav tvoja bješe meni još od ženske cudesnija.
27 Oh, kako su izginuli div-junaci, i oružje bojno kako skršeno je!"