Ivan

Poglavlje 8

1 A Isus se uputi na Maslinsku goru.
2 U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poucavati.
3 Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatecenu u preljubu. Postave je u sredinu
4 i kažu mu: "Ucitelju! Ova je žena zatecena u samom preljubu.
5 U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?"
6 To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu.
7 A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i rece im: "Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen."
8 I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji.
9 A kad oni to cuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, pocevši od starijih. Osta Isus sam - i žena koja stajaše u sredini.
10 Isus se uspravi i rece joj: "Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?"
11 Ona rece: "Nitko, Gospodine." Rece joj Isus: "Ni ja te ne osudujem. Idi i odsada više nemoj griješiti."
12 Isus im zatim ponovno progovori: "Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, nece hoditi u tami, nego ce imati svjetlost života."
13 Farizeji mu nato rekoše: "Ti svjedociš sam za sebe: svjedocanstvo tvoje nije istinito!"
14 Odgovori im Isus: "Ako ja i svjedocim sam za sebe, svjedocanstvo je moje istinito jer znam odakle dodoh i kamo idem. A vi ne znate ni odakle dolazim ni kamo idem.
15 Vi sudite po tijelu; ja ne sudim nikoga;
16 no ako i sudim, sud je moj istinit jer nisam sam, nego - ja i onaj koji me posla, Otac.
17 Ta i u vašem zakonu piše da je svjedocanstvo dvojice istinito.
18 Ja svjedocim za sebe, a svjedoci za mene i onaj koji me posla, Otac."
19 Nato ga upitaju: "Gdje je tvoj Otac?" Odgovori Isus: "Niti mene poznajete niti Oca mojega. Kad biste poznavali mene, i Oca biste moga poznavali."
20 Te rijeci rekao je Isus u riznici dok je naucavao u Hramu. I nitko ga ne uhvati jer još ne bijaše došao njegov cas.
21 Rece im ponovno Isus: "Ja odlazim, a vi cete me tražiti i u svojem cete grijehu umrijeti. Kamo ja odlazim, vi ne možete doci."
22 Židovi se nato stanu pitati: "Da se možda ne kani ubiti kad govori: 'Kamo ja odlazim, vi ne možete doci'?"
23 A Isus nastavi: "Vi ste odozdol, ja sam odozgor. Vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta.
24 Stoga vam i rekoh: 'Umrijet cete u grijesima svojim.' Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet cete u grijesima svojim."
25 Nato mu oni rekoše: "A tko si ti?" Odvrati Isus:
26 "Ta što da vam s pocetka opet zborim? Mnogo toga imam o vama zboriti i suditi; no onaj koji me posla istinit je, i što sam cuo od njega, to ja zborim svijetu."
27 Ne shvatiše da im govori o Ocu.
28 Isus im nato rece: "Kad uzdignete Sina Covjecjega, tada cete upoznati da Ja jesam i da sam od sebe ne cinim ništa, nego da onako zborim kako me naucio Otac.
29 Onaj koji me posla sa mnom je i ne ostavi me sama jer ja uvijek cinim što je njemu milo."
30 Na te njegove rijeci mnogi povjerovaše u njega.
31 Tada Isus progovori Židovima koji mu povjerovaše: "Ako ostanete u mojoj rijeci, uistinu, moji ste ucenici;
32 upoznat cete istinu i istina ce vas osloboditi."
33 Odgovore mu: "Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to ti govoriš: 'Postat cete slobodni?'"
34 Odgovori im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: tko god cini grijeh, rob je grijeha.
35 Rob ne ostaje u kuci zauvijek, a sin ostaje zauvijek.
36 Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja cete biti slobodni.
37 Znam: potomstvo ste Abrahamovo, a ipak tražite da me ubijete jer moja rijec nema mjesta u vama.
38 Ja govorim što vidjeh kod Oca, a vi cinite što custe od svog oca."
39 Odgovoriše mu: "Naš je otac Abraham". Kaže im Isus: "Da ste djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova cinili.
40 A eto, tražite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio istinu što sam je od Boga cuo. Takvo što Abraham nije ucinio!
41 Vi cinite djela oca svojega." Rekoše mu: "Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac - Bog."
42 Rece im Isus: "Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga izišao i došao; nisam sam od sebe došao, nego on me posla.
43 Zašto moje besjede ne razumijete? Zato što niste kadri slušati moju rijec.
44 Vama je otac davao i hoce vam se vršiti prohtjeve oca svoga. On bijaše covjekoubojica od pocetka i ne stajaše u istini jer nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži.
45 A meni, jer istinu govorim, meni ne vjerujete.
46 Tko ce mi od vas dokazati grijeh? Ako istinu govorim, zašto mi ne vjerujete?
47 Tko je od Boga, rijeci Božje sluša; vi zato ne slušate jer niste od Boga."
48 Odgovoriše mu Židovi: "Ne kažemo li pravo da si ti Samarijanac i da imaš zloduha?"
49 Odgovori Isus: "Ja nemam zloduha, nego castim svoga Oca, a vi me obešcašcujete.
50 No ja ne tražim svoje slave; ima tko traži i sudi.
51 Zaista, zaista, kažem vam: ako tko ocuva moju rijec, nece vidjeti smrti dovijeka."
52 Rekoše mu Židovi: "Sada vidimo da imaš zloduha. Abraham umrije, tako i proroci, a ti kažeš: 'Ako tko cuva moju rijec, nece okusiti smrti dovijeka.'
53 Zar si ti veci od oca našega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomriješe. Kime se to praviš?"
54 Odgovori Isus: "Ako ja sam sebe slavim, slava moja nije ništa. Ima koji me slavi - Otac moj, a vi velite da je on vaš Bog,
55 no ne poznajete ga, a ja ga znam. Ako vam reknem da ga ne znam, bit cu lažac jednak vama. No znam ga i rijec njegovu cuvam.
56 Abraham, otac vaš, usklikta što ce vidjeti moj Dan. I vidje i obradova se."
57 Rekoše mu nato Židovi: "Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?"
58 Rece im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!"
59 Nato pograbiše kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te izide iz Hrama.