Ivan

Poglavlje 3

1 Bijaše medu farizejima covjek imenom Nikodem, ugledan Židov.
2 On dode Isusu obnoc i rece mu: "Rabbi, znamo da si od Boga došao kao ucitelj jer nitko ne može ciniti znamenja kakva ti ciniš ako Bog nije s njime."
3 Odgovori mu Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega!"
4 Kaže mu Nikodem: "Kako se covjek može roditi kad je star? Zar može po drugi put uci u utrobu majke svoje i roditi se?"
5 Odgovori Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može uci u kraljevstvo Božje.
6 Što je od tijela rodeno, tijelo je; i što je od Duha rodeno, duh je.
7 Ne cudi se što ti rekoh: 'Treba da se rodite nanovo, odozgor.'
8 Vjetar puše gdje hoce; cuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je roden od Duha."
9 Upita ga Nikodem: "Kako se to može zbiti?"
10 Odgovori mu Isus: "Ti si ucitelj u Izraelu pa to da ne razumiješ?
11 Zaista, zaista, kažem ti: govorimo što znamo, svjedocimo za ono što vidjesmo, ali svjedocanstva našega ne primate.
12 Ako vam rekoh zemaljsko pa ne vjerujete, kako cete vjerovati kad vam budem govorio nebesko?
13 Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji side s neba, Sin Covjecji.
14 I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Covjecji
15 da svaki koji vjeruje u njemu ima život vjecni.
16 Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorodenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vjecni.
17 Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.
18 Tko vjeruje u njega, ne osuduje se; a tko ne vjeruje, vec je osuden što nije vjerovao u ime jedinorodenoga Sina Božjega.
19 A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla.
20 Uistinu, tko god cini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova;
21 a tko cini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu ucinjena."
22 Poslije toga ode Isus sa svojim ucenicima u Judejsku zemlju. Tu je boravio s njima i krstio.
23 A krstio je i Ivan, u Enonu blizu Salima, jer ondje bijaše mnogo vode. Ljudi su dolazili i krstili se.
24 Jer Ivan još nije bio bacen u tamnicu.
25 Izmedu Ivanovih ucenika i nekog Židova nastade tako prepirka o cišcenju.
26 Dodoše Ivanu i rekoše mu: "Ucitelju, onaj koji s tobom bijaše s onu stranu Jordana i za kojega si ti svjedocio - on eno krsti i svi hrle k njemu."
27 Ivan odgovori: "Nitko ne može sebi uzeti ništa ako mu nije dano s neba.
28 Vi ste mi sami svjedoci da sam rekao: 'Nisam ja Krist, nego poslan sam pred njim.'
29 Tko ima zarucnicu, zarucnik je. A prijatelj zarucnikov, koji stoji uza nj i sluša ga, klikce od radosti na glas zarucnikov. Ta se moja radost upravo ispunila.
30 On treba da raste, a ja da se umanjujem.
31 Tko odozgor dolazi, on je iznad sviju; tko je sa zemlje, zemaljski je i zemaljski govori. Tko dolazi s neba, on je iznad sviju:
32 što je vidio i cuo - za to svjedoci, a svjedocanstva njegova nitko ne prima.
33 Tko primi njegovo svjedocanstvo, potvrduje da je Bog istinit.
34 Uistinu, onaj koga Bog posla Božje rijeci govori jer Bog Duha ne daje na mjeru.
35 Otac ljubi Sina i sve je predao u ruku njegovu.
36 Tko vjeruje u Sina, ima vjecni život; a tko nece da vjeruje u Sina, nece vidjeti života; gnjev Božji ostaje na njemu."