Ivan

Poglavlje 11

1 Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte.
2 Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašcu i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan.
3 Sestre stoga poruciše Isusu: "Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je."
4 Cuvši to, Isus rece: "Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji."
5 A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara.
6 Ipak, kad je cuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio.
7 Istom nakon toga rece ucenicima: "Podimo opet u Judeju!"
8 Kažu mu ucenici: "Ucitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?"
9 Odgovori Isus: "Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotice se jer vidi svjetlost ovoga svijeta.
10 Hodi li tko nocu, spotice se jer nema svjetlosti u njemu."
11 To rece, a onda im dometnu: "Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga."
12 Rekoše mu nato ucenici: "Gospodine, ako spava, ozdravit ce."
13 No Isus to rece o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu.
14 Tada im Isus rece posve otvoreno: "Lazar je umro.
15 Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete. Nego podimo k njemu!"
16 Nato Toma zvani Blizanac rece suucenicima: "Hajdemo i mi da umremo s njime!"
17 Kad je dakle Isus stigao, nade da je onaj vec cetiri dana u grobu.
18 Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija.
19 A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova.
20 Kad Marta docu da Isus dolazi, pode mu u susret dok je Marija ostala u kuci.
21 Marta rece Isusu: "Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.
22 Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat ce ti."
23 Kaza joj Isus: "Uskrsnut ce brat tvoj!"
24 A Marta mu odgovori: "Znam da ce uskrsnuti o uskrsnucu, u posljednji dan."
25 Rece joj Isus: "Ja sam uskrsnuce i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet ce.
26 I tko god živi i vjeruje u mene, nece umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?"
27 Odgovori mu: "Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!"
28 Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i rece joj krišom: "Ucitelj je ovdje i zove te."
29 A ona, cim docu, brzo ustane i pode k njemu.
30 Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela.
31 Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kuci i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, podoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati.
32 A kad Marija dode onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreci: "Gospodine, da si bio ovjde, brat moj ne bi umro."
33 Kad Isus vidje kako place ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuden
34 upita: "Kamo ste ga položili?" Odgovoriše mu: "Gospodine, dodi i pogledaj!"
35 I zaplaka Isus.
36 Nato su Židovi govorili: "Gle, kako ga je ljubio!"
37 A neki izmedu njih rekoše: "Zar on, koji je slijepcu otvorio oci, nije mogao uciniti da ovaj ne umre?"
38 Isus onda, ponovno potresen, pode grobu. Bila je to pecina, a na nju navaljen kamen.
39 Isus zapovjedi: "Odvalite kamen!" Kaže mu pokojnikova sestra Marta: "Gospodine, vec zaudara. Ta cetvrti je dan."
40 Kaže joj Isus: "Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ceš slavu Božju?"
41 Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oci i rece: "Oce, hvala ti što si me uslišao.
42 Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazocnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao."
43 Rekavši to povika iza glasa: "Lazare, izlazi!"
44 I mrtvac izide, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano rucnikom. Nato Isus rece: "Odriješite ga i pustite neka ide!"
45 Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus ucini, povjerovaše u nj.
46 A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus ucini.
47 Stoga glavari svecenicki i farizeji sazvaše Vijece. Govorili su: "Što da radimo? Ovaj covjek cini mnoga znamenja.
48 Ako ga pustimo tako, svi ce povjerovati u nj pa ce doci Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!"
49 A jedan od njih - Kajfa, veliki svecenik one godine - rece im: "Vi ništa ne znate.
50 I ne mislite kako je za vas bolje da jedan covjek umre za narod, nego da sav narod propadne!"
51 To ne rece sam od sebe, nego kao veliki svecenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod;
52 ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno.
53 Toga dana dakle odluce da ga ubiju.
54 Zbog toga se Isus više nije javno kretao medu Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s ucenicima.
55 Bijaše blizu židovska Pasha i mnogi iz toga kraja uzidoše prije Pashe u Jeruzalem da se ociste.
56 Iskahu dakle Isusa te se stojeci u Hramu zapitkivahu: "Što vam se cini? Zar on ne kani doci na Blagdan?"
57 A glavari svecenicki i farizeji izdadoše naredbu: ako tko sazna gdje je, neka dojavi da ga uhvate.