Ivan

Poglavlje 12

1 Šest dana prije Pashe dode Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih.
2 Ondje mu prirediše veceru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika.
3 Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuca napuni mirisom pomasti.
4 Nato rece Juda Iškariotski, jedan od njegovih ucenika, onaj koji ga je imao izdati:
5 "Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?"
6 To ne rece zbog toga što mu bijaše stalo do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo.
7 Nato Isus odvrati: "Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa!
8 Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek."
9 Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa, vec i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih.
10 A glavari svecenicki odluciše i Lazara ubiti
11 jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa.
12 Kad je sutradan silan svijet koji dode na Blagdan cuo da Isus dolazi u Jeruzalem,
13 uze palmove grancice i izide mu u susret. Vikahu: "Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Kralj Izraelov."
14 A Isus nade magarcica i sjede na nj kao što je pisano:
15 Ne boj se, kceri Sionska! Evo, kralj tvoj dolazi jašuc na mladetu magaricinu!
16 To ucenici njegovi isprva ne razumješe. Ali pošto je Isus bio proslavljen, prisjetiše se da je to bilo o njemu napisano i da mu baš to uciniše.
17 Mnoštvo koje bijaše s njime kad Lazara pozva iz groba i uskrisi od mrtvih pronosilo je svjedocanstvo o tome.
18 Stoga mu je i izišao u susret silan svijet: proculo se da je on ucinio to znamenje.
19 Farizeji nato rekoše medu sobom: "Vidite da ništa ne postižete. Eno, svijet ode za njim!"
20 A medu onima koji su se došli klanjati na Blagdan bijahu i neki Grci.
21 Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: "Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa."
22 Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu.
23 Isus im odgovori: "Došao je cas da se proslavi Sin Covjecji.
24 Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenicno zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod.
25 Tko ljubi svoj život, izgubit ce ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sacuvat ce ga za život vjecni.
26 Ako mi tko hoce služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje ce biti i moj služitelj. Ako mi tko hoce služiti, pocastit ce ga moj Otac."
27 "Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oce, izbavi me iz ovoga casa? No, zato dodoh u ovaj cas!
28 Oce, proslavi ime svoje!" Uto dode glas s neba: "Proslavio sam i opet cu proslaviti!"
29 Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: "Zagrmjelo je!" Drugi govorahu: "Andeo mu je zborio."
30 Isus na to rece: "Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas."
31 "Sada je sud ovomu svijetu, sada ce knez ovoga svijeta biti izbacen.
32 A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve cu privuci k sebi."
33 To rece da oznaci kakvom ce smrcu umrijeti.
34 Nato mu mnoštvo odgovori: "Mi smo iz Zakona culi da Krist ostaje zauvijek. Kako onda ti govoriš da Sin Covjecji treba da bude uzdignut? Tko je taj Sin Covjecji?"
35 Isus im nato rece: "Još je malo vremena svjetlost medu vama. Hodite dok imate svjetlost da vas ne obuzme tama. Tko hodi u tami, ne zna kamo ide.
36 Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost da budete sinovi svjetlosti!" To Isus dorece, a onda ode i sakri se od njih.
37 Iako je Isus pred njima ucinio tolika znamenja, oni ne povjerovaše u njega,
38 da se ispuni rijec koju kaza prorok Izaija: Gospodine! Tko povjerova našoj poruci? Kome li se otkri ruka Gospodnja?
39 Stoga i ne mogahu vjerovati, jer Izaija dalje kaže:
40 Zaslijepi im oci, stvrdnu srca; da ocima ne vide, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih ozdravim.
41 Rece to Izaija jer je vidio slavu njegovu te o njemu zborio.
42 Ipak, mnogi su i od glavara vjerovali u njega, ali zbog farizeja nisu to priznavali: da ne budu izopceni iz sinagoge.
43 Jer više im je bilo do slave ljudske, nego do slave Božje.
44 A Isus povika: "Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me posla;
45 i tko vidi mene, vidi onoga koji me posla.
46 Ja - Svjetlost - dodoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane.
47 I sluša li tko moje rijeci, a ne cuva ih, ja ga ne sudim. Ja nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti.
48 Tko mene odbacuje i rijeci mojih ne prima, ima svoga suca: rijec koju sam zborio - ona ce mu suditi u posljednji dan.
49 Jer nisam ja zborio sam od sebe, nego onaj koji me posla - Otac - on mi dade zapovijed što da kažem, što da zborim.
50 I znam: zapovijed njegova jest život vjecni. Što ja dakle zborim, tako zborim kako mi je rekao Otac."