Ivan

Poglavlje 5

1 Nakon toga bijaše židovski blagdan pa Isus uzide u Jeruzalem.
2 U Jeruzalemu se kod Ovcjih vrata nalazi kupalište koje se hebrejski zove Bethzatha, a ima pet trijemova.
3 U njima je ležalo mnoštvo bolesnika - slijepih, hromih, uzetih:cekali su da izbije voda..
4 Andeo bi Gospodnji, naime, silazio od vremena do vremena u ribnjak i pokrenuo vodu: tko bi prvi ušao pošto je voda izbila, ozdravio bi makar bolovao od bilo kakve bolesti.
5 Bijaše ondje neki covjek koji je trpio od svoje bolesti trideset i osam godina.
6 Kad ga Isus opazi gdje leži i kada dozna da je vec dugo u tome stanju, kaže mu: "Želiš li ozdraviti?"
7 Odgovori mu bolesnik: "Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi vec prije mene side."
8 Kaže mu Isus: "Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!"
9 Covjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda. Toga dana bijaše subota.
10 Židovi su stoga govorili ozdravljenomu: "Subota je! Ne smiješ nositi postelju svoju!"
11 On im odvrati: "Onaj koji me ozdravi rece mi: 'Uzmi svoju postelju i hodi!'"
12 Upitaše ga dakle: "Tko je taj covjek koji ti je rekao: 'Uzmi i hodi?'"
13 No ozdravljenik nije znao tko je taj jer je Isus nestao u mnoštvu što se ondje nalazilo.
14 Nakon toga nade ga Isus u Hramu i rece mu: "Eto, ozdravio si! Više ne griješi da te što gore ne snade!"
15 Covjek ode i javi Židovima da je Isus onaj koji ga je ozdravio.
16 Zbog toga su Židovi poceli Isusa napadati što to radi subotom.
17 Isus im odgovori: "Otac moj sve do sada radi pa i ja radim."
18 Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednacujuci sebe s Bogom.
19 Isus nato odvrati: "Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može sam od sebe ciniti ništa, doli što vidi da cini Otac; što on cini, to jednako i Sin cini.
20 Jer Otac Ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam cini. Pokazat ce mu i veca djela od ovih te cete se cudom cuditi.
21 Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava tako i Sin oživljava koje hoce.
22 Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu
23 da svi caste Sina kao što caste Oca. Tko ne casti Sina, ne casti ni Oca koji ga posla."
24 "Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju rijec i vjeruje onomu koji me posla, ima život vjecni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.
25 Zaista, zaista, kažem vam: dolazi cas - sada je! - kad ce mrtvi cuti glas Sina Božjega i koji cuju, živjet ce.
26 Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi;
27 i ovlasti ga da sudi jer je Sin Covjecji.
28 Ne cudite se tome jer dolazi cas kad ce svi koji su u grobovima, cuti njegov glas.
29 I izici ce: koji su dobro cinili - na uskrsnuce života, a koji su radili zlo - na uskrsnuce osude.
30 Ja sam od sebe ne mogu uciniti ništa: kako cujem, sudim, i sud je moj pravedan jer ne tražim svoje volje, nego volju onoga koji me posla."
31 "Ako ja svjedocim sam za sebe, svjedocanstvo moje nije istinito.
32 Drugi svjedoci za mene i znam: istinito je svjedocanstvo kojim on svjedoci za mene.
33 Vi ste poslali k Ivanu i on je posvjedocio za istinu.
34 Ja ne primam svjedocanstva od covjeka, vec govorim to da se vi spasite.
35 On bijaše svjetiljka što gori i svijetli, a vi se htjedoste samo za cas nasladivati njegovom svjetlosti.
36 Ali ja imam svjedocanstvo vece od Ivanova: djela koja mi je dao izvršiti Otac, upravo ta djela koja cinim, svjedoce za mene - da me poslao Otac.
37 Pa i Otac koji me posla sam je svjedocio za mene. Niti ste glasa njegova ikada culi niti ste lica njegova ikada vidjeli,
38 a ni rijec njegova ne prebiva u vama jer ne vjerujete onomu kojega on posla.
39 Vi istražujete Pisma jer mislite po njima imati život vjecni. I ona svjedoce za mene,
40 a vi ipak necete da dodete k meni da život imate.
41 Slave od ljudi ne tražim,
42 ali vas dobro upoznah: ljubavi Božje nemate u sebi.
43 Ja sam došao u ime Oca svoga i vi me ne primate. Dode li tko drugi u svoje ime, njega cete primiti.
44 Ta kako biste vi vjerovali kad tražite slavu jedni od drugih, a slave od Boga jedinoga ne tražite!
45 Ne mislite da cu vas ja tužiti Ocu. Vaš je tužitelj Mojsije u koga se uzdate.
46 Uistinu, kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali: ta o meni je on pisao.
47 Ali ako njegovim pismima ne vjerujete, kako da mojim rijecima vjerujete?"