Marko

Poglavlje 6

1 I otišavši odande, dode u svoj zavicaj. A doprate ga ucenici.
2 I kada dode subota, poce uciti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: "Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela dogadaju po njegovim rukama?
3 Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje medu nama?" I sablažnjavahu se o njega.
4 A Isus im govoraše: "Nije prorok bez casti doli u svom zavicaju i medu rodbinom i u svom domu."
5 I ne mogaše ondje uciniti ni jedno cudo, osim što ozdravi nekoliko nemocnika stavivši ruke na njih.
6 I cudio se njihovoj nevjeri. Obilazio je selima uokolo i naucavao.
7 Dozva dvanaestoricu te ih poce slati dva po dva dajuci im vlast nad necistim dusima.
8 I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu,
9 nego da nose samo sandale i da ne oblace dviju haljina.
10 I govoraše im: "Kad udete gdje u kucu, u njoj ostanite dok ne odete odande.
11 Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, izidite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedocanstvo."
12 Otišavši, propovijedali su obracenje,
13 izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemocnike mazali uljem i oni su ozdravljali.
14 Docuo to i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo: "Ivan Krstitelj uskrsnuo od mrtvih i zato cudesne sile djeluju u njemu."
15 A drugi govorahu: "Ilija je!" Treci opet: "Prorok, kao jedan od proroka."
16 Herod pak na to govoraše: "Uskrsnu Ivan kojemu ja odrubih glavu."
17 Herod doista bijaše dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa, kojom se bio oženio.
18 Buduci da je Ivan govorio Herodu: "Ne smiješ imati žene brata svojega!",
19 Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla
20 jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on covjek pravedan i svet pa ga je štitio. I kad god bi ga slušao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slušao.
21 I dode zgodan dan kad Herod o svom rodendanu priredi gozbu svojim velikašima, casnicima i prvacima galilejskim.
22 Ude kci Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj rece djevojci: "Zaišti od mene što god hoceš i dat cu ti!"
23 I zakle joj se: "Što god zaišteš od mene, dat cu ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva."
24 Ona izide pa ce svojoj materi: "Što da zaištem?" A ona ce: "Glavu Ivana Krstitelja!"
25 I odmah žurno ude kralju te zaište: "Hocu da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!"
26 Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika na htjede je odbiti.
27 Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici,
28 donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi.
29 Kad za to docuše Ivanovi ucenici, dodu, uzmu njegovo tijelo i polože ga u grob.
30 Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su cinili i naucavali.
31 I rece im: "Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpocinite malo." Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti.
32 Otploviše dakle ladom na samotno mjesto, u osamu.
33 No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strcaše onamo i pretekoše ih.
34 Kad izide, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poucavati u mnogocemu.
35 A u kasni vec sat pristupe mu ucenici pa mu reknu: "Pust je ovo kraj i vec je kasno.
36 Otpusti ih da odu po okolnim zaseocima i selima i kupe sebi što za jelo."
37 No on im odgovori: "Podajte im vi jesti." Kažu mu: "Da podemo i kupimo za dvjesta denara kruha pa da im damo jesti?"
38 A on ce im: "Koliko kruhova imate? Idite i vidite!" Pošto izvidješe, kažu: "Pet, i dvije ribe."
39 I zapovjedi im da sve, u skupinama, posjedaju po zelenoj travi.
40 I pružiše se po sto i po pedeset na svaku lijehu.
41 On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izrece blagoslov pa razlomi kruhove i davaše ucenicima da posluže ljude. Tako i dvije ribe razdijeli svima.
42 I jeli su svi i nasitili se.
43 I od ulomaka nakupiše dvanaest punih košara, a i od riba.
44 A jelo je pet tisuca muškaraca.
45 On odmah prisili ucenike da udu u ladu i da se prebace prijeko, prema Betsaidi, dok on otpusti mnoštvo.
46 I pošto se rasta s ljudima, otide u goru da se pomoli.
47 Uvecer pak lada bijaše posred mora, a on sam na kraju.
48 Vidjevši kako se muce veslajuci, jer im bijaše protivan vjetar, oko cetvrte nocne straže dode k njima hodeci po moru. I htjede ih mimoici.
49 A oni, vidjevši kako hodi po moru, pomisliše da je utvara pa kriknuše.
50 Jer svi su ga vidjeli i prestrašili se. A on im odmah progovori: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!"
51 I uzide k njima u ladu, a vjetar utihnu. I veoma se, prekomjerno, snebivahu;
52 još ne shvatiše ono o kruhovima, nego im srce bijaše stvrdnuto.
53 Pošto doploviše na kraj, dodu u Genezaret i pristanu.
54 Kad izidu iz lade, ljudi ga odmah prepoznaju
55 pa oblete sav onaj kraj. I pocnu donositi na nosilima bolesnike onamo gdje bi culi da se on nalazi.
56 I kamo bi god ulazio - u sela, u gradove, u zaseoke - po trgovima bi stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine. I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi.