Marko

Poglavlje 4

1 I poce opet poucavati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te on ude u ladu i sjede na moru, a sve ono mnoštvo bijaše uz more, na kopnu.
2 Poucavao ih je u prispodobama mnogocemu. Govorio im u pouci:
3 "Poslušajte! Gle, izide sijac sijati.
4 I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, dodoše ptice i pozobaše ga.
5 Neko opet pade na kamenito tlo gdje nemaše dosta zemlje. Odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje.
6 Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nemaše korijenja, osuši se.
7 Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguši ga te ploda ne donese.
8 Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razraste se i razmnoži, te donese: jedno tridesetostruko, jedno šezdesetostruko, jedno stostruko."
9 I doda: "Tko ima uši da cuje, neka cuje!"
10 Kad bijaše nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama.
11 I govoraše im: "Vama je dano otajstvo kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama:
12 da gledaju, gledaju - i ne vide, slušaju, slušaju - i ne razumiju, da se ne obrate pa da im se otpusti."
13 I kaže im: "Zar ne znate tu prispodobu? Kako cete onda razumjeti prispodobe uopce?
14 Sijac sije Rijec.
15 Oni uz put, gdje je Rijec posijana, jesu oni kojima, netom cuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Rijec u njih posijanu.
16 Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad cuju Rijec, odmah je s radošcu prime,
17 ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Rijeci, odmah se sablazne.
18 A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji poslušaju Rijec,
19 ali nadošle brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale požude uguše Rijec te ona ostane bez ploda.
20 A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji cuju i prime Rijec te urode: tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko.
21 I govoraše im: "Unosi li se svjetiljka da se pod posudu stavi ili pod postelju? Zar ne da se stavi na svijecnjak?
22 Ta ništa nije zastrto, osim zato da se ocituje; i ništa skriveno, osim zato da dode na vidjelo!
23 Ima li tko uši da cuje, neka cuje."
24 I govoraše im: "Pazite što slušate. Mjerom kojom mjerite mjerit ce vam se. I nadodat ce vam se.
25 Doista, onomu tko ima dat ce se, a onomu tko nema oduzet ce se i ono što ima."
26 I govoraše im: "Kraljevstvo je Božje kao kad covjek baci sjeme u zemlju.
27 Spavao on ili bdio, nocu i danju sjeme klija i raste - sam ne zna kako;
28 zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu.
29 A cim plod dopusti, brže se on laca srpa jer eto žetve."
30 I govoraše: "Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo?
31 Kao kad se gorušicino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji,
32 jednoc posijano, naraste i postane vece od svega povrca pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske."
33 Mnogim takvim prispodobama navješcivaše im Rijec, kako vec mogahu slušati.
34 Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim ucenicima sve razjašnjavao.
35 Uvecer istoga dana kaže im: "Prijedimo prijeko!"
36 Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako vec bijaše u ladi. A pratile su ga i druge lade.
37 Najednom nasta žestoka oluja, na ladu navale valovi te su je vec gotovo napunili.
38 A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: "Ucitelju! Zar ne mariš što ginemo?"
39 On se probudi, zaprijeti vjetru i rece moru: "Utihni! Umukni!" I smiri se vjetar i nasta velika utiha.
40 Tada im rece: "Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?"
41 Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: "Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?"