Marko

Poglavlje 10

1 Krenuvši odande, dode u judejski kraj i na onu stranu Jordana. I opet mnoštvo nagrnu k njemu, a on ih po svojem obicaju ponovno poucavaše.
2 A pristupe farizeji pa, da ga iskušaju, upitaše: "Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?"
3 On im odgovori: "Što vam zapovjedi Mojsije?"
4 Oni rekoše: "Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i - otpustiti."
5 A Isus ce im: "Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed.
6 Od pocetka stvorenja muško i žensko stvori ih.
7 Stoga ce covjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu;
8 i dvoje njih bit ce jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo.
9 Što dakle Bog združi, covjek neka ne rastavlja!"
10 U kuci su ga ucenici ponovno o tome ispitivali.
11 I rece im: "Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, cini prema prvoj preljub.
12 I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, cini preljub."
13 Donosili mu djecicu da ih se dotakne, a ucenici im branili.
14 Opazivši to, Isus se ozlovolji i rece im: "Pustite djecicu neka dolaze k meni; ne prijecite im jer takvih je kraljevstvo Božje!
15 Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj nece uci."
16 Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažuci na njih ruke.
17 I dok je izlazio na put, dotrci netko, klekne preda nj pa ga upita: "Ucitelju dobri, što mi je ciniti da baštinim život vjecni?"
18 Isus mu rece: "Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini!
19 Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne cini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoci lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!"
20 On mu odgovori: "Ucitelju, sve sam to cuvao od svoje mladosti."
21 Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: "Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ceš imati blago na nebu. A onda dodi i idi za mnom."
22 On se na tu rijec smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak.
23 Isus zaokruži pogledom pa ce svojim ucenicima: "Kako li ce teško imucnici u kraljevstvo Božje!"
24 Ucenici ostadoše zapanjeni tim njegovim rijecima. Zato im Isus ponovi: "Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje!
25 Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje."
26 Oni se još vecma snebivahu te ce jedan drugome: "Pa tko se onda može spasiti?"
27 Isus upre u njih pogled i rece: "Ljudima je nemoguce, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguce!"
28 Petar mu poce govoriti: "Evo, mi sve ostavismo i podosmo za tobom."
29 Rece Isus: "Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kucu, ili bracu, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evandelja,
30 a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuca, i brace, i sestara, i majki, i djece, i polja - i u buducem vijeku život vjecni.
31 A mnogi prvi bit ce posljednji i posljednji prvi."
32 Putovali su tako uzlazeci u Jeruzalem. Isus je išao pred njima te bijahu zaprepašteni, a oni koji su išli za njima, prestrašeni. Tada Isus opet uze dvanaestoricu i poce im kazivati što ce ga zadesiti:
33 "Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Covjecji bit ce predan glavarima svecenickim i pismoznancima. Osudit ce ga na smrt, predati poganima,
34 izrugati i popljuvati. Izbicevat ce ga, ubit ce ga, ali on ce nakon tri dana ustati."
35 I pristupe mu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreci mu: "Ucitelju, htjeli bismo da nam uciniš što te zaištemo."
36 A on ce im: "Što hocete da vam ucinim?"
37 Oni mu rekoše: "Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva."
38 A Isus im rece: "Ne znate što ištete. Možete li piti cašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?"
39 Oni mu rekoše: "Možemo." A Isus ce im: "Cašu koju ja pijem pit cete i krstom kojim se ja krstim bit cete kršteni,
40 ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati - to je onih kojima je pripravljeno."
41 Kad su to cula ostala desetorica, poceše se gnjeviti na Jakova i Ivana.
42 Zato ih Isus dozva i rece im: "Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašcu.
43 Nije tako medu vama! Naprotiv, tko hoce da medu vama bude najveci, neka vam bude poslužitelj!
44 I tko hoce da medu vama bude prvi, neka bude svima sluga.
45 Jer ni Sin Covjecji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge."
46 Dodu tako u Jerihon. Kad je Isus s ucenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev.
47 Kad je cuo da je to Isus Nazarecanin, stane vikati: "Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!"
48 Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jace vikaše: "Sine Davidov, smiluj mi se!"
49 Isus se zaustavi i rece: "Pozovite ga!" I pozovu slijepca sokoleci ga: "Ustani! Zove te!"
50 On baci sa sebe ogrtac, skoci i dode Isusu.
51 Isus ga upita: "Što hoceš da ti ucinim?" Slijepac mu rece: "Ucitelju moj, da progledam."
52 Isus ce mu: "Idi, vjera te tvoja spasila!" I on odmah progleda i uputi se za njim.