Marko

Poglavlje 5

1 Stigoše na onu stranu mora, u kraj gerazenski.
2 Cim izide iz lade, odmah mu iz grobnica pohiti u susret neki covjek s necistim duhom.
3 Obitavalište je imao u grobnicama. I nitko ga više nije mogao svezati ni lancima
4 jer je vec cesto bio i okovima i lancima svezan, ali je raskinuo okove i iskidao lance i nitko ga nije mogao ukrotiti.
5 Po cijele bi noci i dane u grobnicama i po brdima vikao i bio se kamenjem.
6 Kad izdaleka opazi Isusa, dotrci i pokloni mu se,
7 a onda u sav glas povika: "Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muci me!"
8 Jer Isus mu bijaše rekao: "Izidi, duše necisti, iz ovoga covjeka!"
9 Isus ga nato upita: "Kako ti je ime?" Kaže mu: "Legija mi je ime! Ima nas mnogo!"
10 I uporno zaklinjaše Isusa da ih ne istjera iz onoga kraja.
11 A ondje je pod brdom paslo veliko krdo svinja.
12 Zaklinjahu ga dakle: "Pošalji nas u ove svinje da u njih udemo!"
13 I on im dopusti. Tada izidoše necisti duhovi i udoše u svinje. I krdo od oko dvije tisuce jurnu niz obronak u more i podavi se u moru.
14 Svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima. A ljudi podoše vidjeti što se dogodilo.
15 Dodu Isusu. Ugledaju opsjednutoga: sjedio je obucen i zdrave pameti - on koji ih je imao legiju. I prestraše se.
16 A ocevici im razlagahu kako je to bilo s opsjednutim i ono o svinjama.
17 Tada ga stanu moliti da ode iz njihova kraja.
18 Kad je ulazio u ladu, onaj što bijaše opsjednut molio ga da bude uza nj.
19 No on mu ne dopusti, nego mu rece: "Podi kuci k svojima pa im javi što ti je ucinio Gospodin, kako ti se smilovao."
20 On ode i poce razglašavati po Dekapolu što mu ucini Isus. I svi su se divili.
21 Kad se Isus ladom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet.
22 Stajao je uz more. I dode, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge
23 pa ga usrdno moljaše: "Kcerkica mi je na umoru! Dodi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!"
24 I pode s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.
25 A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja,
26 mnogo pretrpjela od pustih lijecnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore.
27 Cuvši za Isusa, pride mu medu mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine.
28 Mislila je: "Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit cu spašena."
29 I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla.
30 Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i rece: "Tko se to dotaknu mojih haljina?"
31 A ucenici mu rekoše: "Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišce i još pitaš: 'Tko me se to dotaknu?'"
32 A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to ucini.
33 Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini.
34 On joj rece: "Kceri, vjera te tvoja spasila! Podi u miru i budi zdrava od svojega zla!"
35 Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom. "Kci ti je umrla. Cemu dalje muciti ucitelja?"
36 Isus je cuo taj razgovor, pa ce nadstojniku: "Ne boj se! Samo vjeruj!"
37 I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva.
38 I dodu u kucu nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas.
39 Ude i kaže im: "Što bucite i placete? Dijete nije umrlo, nego spava."
40 A oni mu se podsmjehivahu. No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa ude onamo gdje bijaše dijete.
41 Primi dijete za ruku govoreci: "Talita, kum!" što znaci: "Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!"
42 I djevojka odmah usta i poce hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u cudu veliku.
43 On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i rece da djevojci dadnu jesti.