Marko

Poglavlje 11

1 Kad se približe Jeruzalemu, Betfagi i Betaniji, do Maslinske gore, pošalje dva ucenika
2 i kaže im: "Hajdete u selo pred vama. Cim u nj udete, naci cete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i vodite.
3 Ako vam tko rece: 'Što to radite?' recite: 'Gospodinu treba', i odmah ce ga ipak ovamo pustiti."
4 Otidoše i nadoše magare privezano uz vrata vani na cesti i odriješe ga.
5 A neki od nazocnih upitaše: "Što radite? Što driješite magare?"
6 Oni im odvrate kako im rece Isus. I pustiše ih.
7 I dovedu magare Isusu, prebace preko njega svoje haljine i on zajaha na nj.
8 Mnogi prostriješe svoje haljine po putu, a drugi narezaše zelenih grana po poljima.
9 I oni pred njim i oni za njim klicahu: "Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!
10 Blagoslovljeno kraljevstvo oca našega Davida koji dolazi! Hosana u visinama!"
11 I ude u Jeruzalem, u Hram. I sve uokolo razgleda, pa kako vec bijaše kasno, pode s dvanaestoricom u Betaniju.
12 Sutradan su izlazili iz Betanije, a on ogladnje.
13 Ugleda izdaleka lisnatu smokvu i pride ne bi li na njoj što našao. Ali došavši bliže, ne nade ništa osim lišca jer ne bijaše vrijeme smokvama.
14 Tada rece smokvi: "Nitko nikada više ne jeo s tebe!" Culi su to njegovi ucenici.
15 Stignu tako u Jeruzalem. On ude u Hram i stane izgoniti one koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjacima isprevrta stolove i prodavacima golubova klupe.
16 I ne dopusti da itko išta pronese kroz Hram.
17 Ucio ih je i govorio: "Nije li pisano: Dom ce se moj zvati Dom molitve za sve narode? A vi od njega nacinili pecinu razbojnicku!"
18 Kada su za to doculi glavari svecenicki i pismoznanci, tražili su kako da ga pogube. Uistinu, bojahu ga se jer je sav narod bio ocaran njegovim naukom.
19 A kad se uvecerilo, izlazili su iz grada.
20 Kad su ujutro prolazili mimo one smokve, opaze da je usahla do korijena.
21 Petar se prisjeti pa ce Isusu: "Ucitelju, pogledaj! Smokva koju si prokleo usahnu."
22 Isus im odvrati: "Imajte vjeru Božju.
23 Zaista, kažem vam, rekne li tko ovoj gori: 'Digni se i baci u more!' i u srcu svome ne posumnja, nego vjeruje da ce se dogoditi to što kaže - doista, bit ce mu!
24 Stoga vam kažem: Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit ce vam!
25 No kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš, koji je na nebesima, otpusti vaše prijestupke."
26 #
27 I dodu opet u Jeruzalem. Dok je obilazio Hramom, dodu k njemu glavari svecenicki, pismoznanci i starješine.
28 I govorahu mu: "Kojom vlašcu to ciniš? Ili tko ti dade tu vlast da to ciniš?"
29 A Isus im rece: "Jedno cu vas upitati. Odgovorite mi, pa cu vam kazati kojom vlašcu ovo cinim.
30 Krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi? Odgovorite mi!"
31 A oni umovahu medu sobom: "Reknemo li 'od Neba', odvratit ce 'Zašto mu dakle ne povjerovaste?'
32 Nego, da reknemo 'od ljudi!'" - Bojahu se mnoštva. Ta svi Ivana smatrahu doista prorokom.
33 I odgovore Isusu: "Ne znamo." A Isus ce im: "Ni ja vama necu kazati kojom vlašcu ovo cinim."