Pjesma nad Pjesmama

Poglavlje 7

1 Kako su krasni koraci tvoji u sandalama, kceri kneževska! Pregibi su bokova tvojih kao grivne stvorene rukom umjetnika.
2 (7:3) Pupak ti je kao okrugla caša koja nikad nije bez pica. Trbuh ti je kao stog pšenice ograden ljiljanima.
3 (7:4) Dvije su dojke tvoje dva laneta, blizanca košutina.
4 (7:5) Vrat je tvoj kao kula bjelokosna. Oci su tvoje kao ribnjaci u Hešbonu kod vrata batrabimskih. Nos ti je kao kula libanska što gleda prema Damasku.
5 (7:6) Glava je tvoja kao brdo Karmel, a kosa na glavi kao purpur i kralj se zapleo u njene pletenice.
6 (7:7) Kako si lijepa i kako si ljupka, o najdraža, medu milinama!
7 (7:8) Stas je tvoj kao palma, grudi su tvoje grozdovi.
8 (7:9) Rekoh: popet cu se na palmu da dohvatim vrške njezine, a grudi ce tvoje biti kao grozdovi na lozi, miris daha tvoga kao jabuke.
9 (7:10) Usta su tvoja kao najbolje vino. Koje odlazi ravno dragome mome kao što tece na usnama usnulih.
10 (7:11) Ja pripadam dragome svome i on je željan mene.
11 (7:12) Dodi, dragi moj, ici cemo u polja, nocivat cemo u selima.
12 (7:13) Jutrom cemo ici u vinograde da vidimo pupa li loza, zamece li se grožde, jesu li procvali mogranji. Tamo cu ti dati ljubav svoju.
13 (7:14) Mandragore šire miris, u našim kucama ima svakog voca, novoga i starog, za te sam ga cuvala, o najdraži moj!