Pjesma nad Pjesmama

Poglavlje 2

1 - Ja sam cvijet šaronski, ljiljan u dolu.
2 - Što je ljiljan medu trnjem, to je prijateljica moja medu djevojkama.
3 - Što je jabuka medu šumskim stablima, to je dragi moj medu mladicima; bila sam željna hlada njezina i sjedoh, plodovi njeni slatki su grlu mome.
4 Uveo me u odaje vina i pokrio me zastavom ljubavi.
5 Okrijepite me kolacima, osvježite jabukama, jer sam bolna od ljubavi.
6 Njegova mi je lijeva ruka pod glavom, a desnom me grli.
7 - Kceri jeruzalemske, zaklinjem vas srnama i košutama poljskim, ne budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela!
8 Glas dragoga moga! Evo ga, dolazi, prelijece brda, preskakuje brežuljke.
9 Dragi je moj kao srna, on je kao jelence. Evo ga za našim zidom, gleda kroz prozore, zaviruje kroz rešetke.
10 Dragi moj podiže glas i govori mi: "Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i dodi,
11 jer evo, zima je vec minula, kiša je prošla i nestala.
12 Cvijece se po zemlji ukazuje, vrijeme pjevanja dode i glas se grlicin cuje u našem kraju.
13 Smokva je izbacila prve plodove, vinograd, u cvatu, miriše. Ustani, dragano moja, ljepoto moja i dodi.
14 Golubice moja, u spiljama kamenim, u skrovištima vrletnim, daj da ti vidim lice i da ti cujem glas, jer glas je tvoj ugodan i lice je tvoje krasno."
15 Pohvatajte lisice, male lisice što oštecuju vinograde, naše vinograde u cvatu.
16 Dragi moj pripada meni, a ja njemu, on pase medu ljiljanima.
17 Prije nego dan izdahne i sjene se spuste, vrati se, dragi moj: budi lagan kao srna, kao lane na gori Beteru.