Pjesma nad Pjesmama

Poglavlje 4

1 Kako si lijepa, prijateljice moja, kako si lijepa! Imaš oci kao golubica (kad gledaš) ispod koprene. Kosa ti je kao stado koza što izadoše na brdo Gilead.
2 Zubi su ti kao stado ovaca ostriženih kad s kupanja dolaze: idu dvije i dvije kao blizanke i nijedna nije osamljena.
3 Usne su tvoje kao trake od grimiza i rijeci su tvoje dražesne, kao kriške mogranja tvoji su obrazi pod koprenom tvojom.
4 Vrat ti je kao kula Davidova, za obranu sagradena: tisucu štitova visi na njoj, sve oklopi junacki.
5 Tvoje su dvije dojke kao dva laneta, blizanca košutina, što pasu medu ljiljanima.
6 Prije nego dan izdahne i sjene se spuste, poci cu na brdo smirne, na brežuljak tamjana.
7 Sva si lijepa, prijateljice moja, i nema mane na tebi.
8 Podi sa mnom s Libana, nevjesto, podi sa mnom s Libana. Sidi s vrha Amane, s vrha Senira i Hermona, iz lavljih spilja, s planina leopardskih.
9 Srce si mi ranila, sestro moja, nevjesto, srce si mi ranila jednim pogledom svojim, jednim samim biserom kolajne svoje.
10 Kako je slatka ljubav tvoja, sestro moja, nevjesto! Slada je ljubav tvoja od vina, a miris ulja tvojih ugodniji od svih mirisa.
11 S usana tvojih, nevjesto, sace kapa, pod jezikom ti je med i mlijeko, a miris je haljina tvojih kao miris libanski.
12 Ti si vrt zatvoren, sestro moja, nevjesto, vrt zatvoren i zdenac zapecacen.
13 Mladice su tvoje vrt mogranja pun biranih plodova:
14 nard i šafran, mirisna trska i cimet, sa svim stabljikama tamjanovim, smirna i aloj s najboljim mirisima.
15 Zdenac je u mom vrtu, izvor žive vode koja tece s Libana.
16 Ustani, sjevernjace, duni, južni vjetre, duni nad vrtom mojim, neka poteku njegovi mirisi. Neka dragi moj dode u vrt svoj, neka jede najbolje plodove u njemu.