Pjesma nad Pjesmama

Poglavlje 3

1 Po ležaju svome, u nocima, tražila sam onoga koga ljubi duša moja, tražila sam ga, ali ga nisam našla.
2 Ustat cu dakle i optrcati grad, po ulicama i trgovima tražit cu onoga koga ljubi duša moja: tražila sam ga, ali ga nisam našla.
3 Sretoše me cuvari koji grad obilaze: "Vidjeste li onoga koga ljubi duša moja?"
4 Tek što podoh od njih, nadoh onoga koga ljubi duša moja. Uhvatila sam ga i necu ga pustiti, dok ga ne uvedem u kucu majke svoje, u ložnicu roditeljke svoje.
5 Zaklinjem vas, kceri jeruzalemske, srnama i košutama poljskim, ne budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela!
6 Što se to diže iz pustinje kao stup dima iz kada smirne i tamjana i svih prašaka mirodijskih?
7 Gle, to je nosiljka Salomonova, oko nje šezdeset kršnih momaka izmedu najkršnijih u Izraelu.
8 Svi su vicni macevima, za rat su izvježbani, svakome je sablja o boku zbog opasnosti nocnih.
9 Sebi je prijestolje nacinio kralj Salomon od drveta libanskoga.
10 Stupove je napravio od srebra, naslon od zlata, sjedište od grimiza, unutra je sve ukrašeno ljubavlju kceri jeruzalemskih.
11 Izadite, kceri sionske, i vidite kralja Salomona pod dijademom kojim ga mati ovjencala na dan svadbe njegove, na dan radosti njegova srca.