Pjesma nad Pjesmama

Poglavlje 5

1 Došao sam u vrt svoj, o sestro moja, nevjesto, berem smirnu svoju i balzam svoj, jedem med svoj i sace svoje, pijem vino svoje i mlijeko svoje. Jedite, prijatelji, pijte i opijte se, mili moji!
2 Ja spavam, ali srce moje bdi. Odjednom glas! Dragi moj mi pokuca: "Otvori mi, sestro moja, prijateljice moja, golubice moja, savršena moja, glava mi je puna rose a kosa nocnih kapi."
3 "Svukla sam odjecu svoju, kako da je odjenem? Noge sam oprala, kako da ih okaljam?"
4 Dragi moj promoli ruku kroz otvor, a sva mi utroba uzdrhta.
5 Ustadoh da otvorim dragome svome, a iz ruke mi prokapa smirna i potece niz prste na rucku zavora.
6 Otvorih dragome svome, ali on se vec bijaše udaljio i nestao. Ostala sam bez daha kad je otišao. Tražila sam ga, ali ga nisam našla, zvala sam, ali nije se odazvao.
7 Sretoše me cuvari koji grad obilaze, tukli su me, ranili i plašt mi uzeli cuvari zidina.
8 Zaklinjem vas, kceri jeruzalemske, ako nadete dragoga moga, što cete mu reci? Da sam bolna od ljubavi.
9 Što je tvoj dragi bolji od drugih, o najljepša medu ženama, što je tvoj dragi bolji od drugih te nas toliko zaklinješ?
10 Dragi je moj bijel i rumen, istice se medu tisucama.
11 Glava je njegova kao zlato, zlato cisto, uvojci kao palmove mladice, crne poput gavrana.
12 Oci su njegove kao golubi nad vodom potocnom; zubi mu kao mlijekom umiveni, u okvir poredani.
13 Obrazi su njegovi kao lijehe mirisnog bilja, kao cvijece ugodno, usne su mu ljiljani iz kojih smirna tece.
14 Ruke su mu zlatno prstenje puno dragulja, prsa su njegova kao cista bjelokost pokrita safirima.
15 Noge su mu stupovi od mramora na zlatnom podnožju. Stas mu je kao Liban, vitak poput cedra.
16 Govor mu je sladak i sav je od ljupkosti. Takav je dragi moj, takav je prijatelj moj, o kceri jeruzalemske.