2 Kraljevima

Poglavlje 7

1 Elizej rece tada: "Cuj rijec Jahvinu! Ovako veli Jahve: 'Sutra ce u ovo doba na vratima Samarije biti mjera finoga brašna za šekel, a dvije mjere jecmenog brašna za šekel.'"
2 Dvorjanik, o ciju se ruku kralj oslanjao, odgovori covjeku Božjemu: "I kad bi Jahve nacinio okna na nebu, bi li to moglo biti?" A Elizej odgovori: "Vidjet ceš svojim ocima, ali neceš jesti."
3 A pred gradskim vratima bijahu cetiri gubavca; rekoše oni jedan drugome: "Zašto stojimo ovdje i ocekujemo smrt?
4 Ako odlucimo uci u grad, glad je u gradu te cemo ondje umrijeti; ako ostanemo ovdje, opet cemo umrijeti. Hajde! Pobjegnimo i prijedimo u aramejski tabor: ako nas ostave na životu, živjet cemo; ako nas ubiju, pa dobro: umrijet cemo!"
5 U sumracje, ustavši, krenuše odande u aramejski tabor. Stigoše do ruba tabora, i gle - ondje nikoga!
6 Jer je Jahve ucinio te se u taboru aramejskom cula buka kola i konja, buka goleme vojske. I govorili su medu sobom: "Eto, kralj Izraela najmio je protiv nas kraljeve hetitske i kraljeve egipatske da krenu protiv nas."
7 Digli su se i pobjegli u sumraku: ostavili su svoje šatore, konje i magarce, sav tabor kakav bijaše. Pobjegli su da iznesu živu glavu.
8 Kad su gubavci, dakle, došli do ruba tabora, uvukoše se u jedan šator. Pošto su se najeli i napili, uzeše odande srebro, zlato i haljine pa odoše da ih sakriju. Vratiše se onda pa udoše u drugi šator: uzeše plijen iz njega te odoše i sakriše ga.
9 Rekoše tada jedan drugome: "Ne smijemo tako raditi. Današnji je dan pun dobrih vijesti, a mi šutimo. Ako docekamo jutro, bit cemo krivi. Zato podimo! Javimo dvoru novost."
10 I vratiše se, pozvaše gradsku stražu i javiše: "Otišli smo u tabor aramejski, a ondje nigdje covjeka ni ljudskoga glasa; samo konji privezani i magarci, a šatori ostavljeni kakvi jesu."
11 Stražari viknuše i dojaviše u unutrašnjost dvora.
12 Kralj ustade nocu i rece svojim casnicima: "Ja cu vam objasniti što su nam ucinili Aramejci. Kako znaju da smo gladni, izišli su iz tabora i sakrili se u polju, misleci: vec ce oni izici iz grada, a mi cemo ih žive pohvatati i uci u grad."
13 A jedan izmedu njegovih casnika odgovori: "Neka se uzme ipak pet od preostalih konja. S njima ce biti kao sa svim mnoštvom Izraelovim koje je ovdje preostalo. Pošaljimo ih pa cemo vidjeti."
14 I uzeše dva konja kolska i kralj posla ljude za aramejskim taborom govoreci: "Idite, izvidite!"
15 Išli su za njima do Jordana; put bijaše sav prekriven haljinama i stvarima koje su Aramejci pobacali u bijegu. Glasnici se vratiše i obavijestiše kralja.
16 I narod izide i uze pljackati aramejski tabor: i bijaše mjera finoga brašna za šekel, a dvije mjere jecmenoga za jedan šekel, prema rijeci Jahvinoj.
17 Kralj je postavio na gradska vrata onoga dvorjanika o ciju se ruku oslanjao; a narod ga izgazi na vratima i on umrije, prema rijeci što ju je rekao Božji covjek kad mu kralj bijaše došao.
18 Dogodilo se kako je covjek Božji rekao kralju: "Sutra u ovo doba na vratima Samarije bit ce dvije mjere jecmenoga brašna za šekel i mjera finoga brašna za šekel."
19 Dvorjanik je odgovorio Elizeju: "Pa da Jahve nacini i okna na nebu, bi li moglo biti što kažeš?" Elizej mu je odgovorio: "Vidjet ceš svojim ocima, ali neceš jesti."
20 I doista, tako mu se dogodilo: izgazio ga narod na vratima te on umrije.