2 Kraljevima

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25

Poglavlje 4

1 Žena jednoga od prorockih sinova zamoli Elizeja ovako: "Tvoj sluga, moj muž, umro je; a znaš da se tvoj sluga bojao Jahve. Sada je došao vjerovnik da mi uzme oba sina i ucini ih svojim robovima."
2 Elizej joj rece: "Što ti mogu uciniti! Reci mi što imaš u kuci?" Ona odgovori: "Tvoja sluškinja nema ništa u kuci, osim vrca ulja."
3 Tada joj rece: "Idi i posudi od svih svojih susjeda praznih sudova, ali neka ih ne bude premalo!
4 Zatim se vrati kuci, zatvori vrata za sobom i za svojim sinovima i nalijevaj ulje u sve te sudove i pune stavljaj na stranu."
5 I ode ona od njega, zatvori vrata za sobom i za svojim sinovima. Oni su joj dodavali sudove, a ona ih punila.
6 I kad se sudovi napuniše, rece ona svome sinu: "Dodaj mi još jedan sud!" Ali joj on odgovori: "Nema više sudova." I ulje stade.
7 Ona ode i kaza covjeku Božjem, a on joj rece: "Idi, prodaj ulje i podmiri svoj dug, a od ostatka živjet ceš ti i tvoji sinovi!"
8 Jednoga je dana Elizej prolazio kroza Šunam. A živjela ondje ugledna žena i ona ga pozva k stolu. Odonda, kad god prolazaše onuda, uvratio bi se k njoj na jelo.
9 Ona rece svome mužu: "Evo, znam i vidim da je svet onaj covjek Božji što prolazi ovuda.
10 Nacinimo mu sobicu na krovu, stavimo mu ondje postelju, stol, stolicu i svjetiljku: kad dode k nama, povuci ce se onamo."
11 Jednoga dana dode on onamo, povuce se u gornju sobu i pocinu ondje.
12 Rece zatim svome momku Gehaziju: "Pozovi tu Šunamku!" On je pozva te ona stade preda nj.
13 I još mu rece: "Kaži joj: 'Lijepo se brineš za nas. Što možemo uciniti za te? Treba li reci rijec za te kralju ili vojskovodi?'" Ali ona odgovori: "Ja živim usred svoga naroda."
14 On nastavi: "Dakle, što da ucinimo za nju?" Gehazi odgovori: "Eto, nema sina, a muž joj je vremešan."
15 A on rece: "Pozovi je!" Pozva je, a ona stade kod ulaza.
16 "Dogodine u ovo doba", rece joj, "zagrlit ceš sina u narucju." A ona rece: "Ne, gospodaru moj, ne varaj službenice svoje!"
17 Ali je žena doista zatrudnjela i rodila je sina druge godine u ono doba, kako joj je rekao Elizej.
18 Djecak je rastao. Jednoga dana ode ocu kod žetelaca.
19 I potuži se ocu: "Jao, glava, glava moja!" A otac zapovjedi jednom momku da ga odnese majci.
20 On ga uze i odvede ga njegovoj majci. Na njenim je koljenima ostao do podne i onda umrije.
21 Ona tada ode gore i položi ga u postelju Božjega covjeka. Izišla je zatim i zakljucala vrata.
22 Potom je pozvala svoga muža i rekla: "Pošalji mi jednoga od momaka i jednu magaricu; otrcat cu do covjeka Božjeg i vratit cu se."
23 On je upita: "Zašto da danas podeš k njemu? Nije ni mladak niti je subota." Ali ona odgovori: "Ostaj u miru!"
24 Pošto joj je momak osamario magaricu, ona ce mu: "Povedi i podi! Ne zadržavaj me na putu, osim ako ti naredim."
25 Ode ona i dode k covjeku Božjem, na goru Karmel. Kada je covjek Božji ugleda izdaleka, rece svome momku Gehaziju: "Evo one Šunamke.
26 Otrci pred nju i pitaj je: 'Kako si? Je li ti muž dobro? Je li ti dijete zdravo?'" Ona odgovori: "Zdravi smo."
27 Kada je stigla do covjeka Božjega na gori, obujmi mu noge. Gehazi pristupi da je odmakne, ali mu covjek Božji rece: "Pusti je jer joj je duša ojadena. Jahve mi krije, nije mi ništa objavio."
28 A ona rece: "Zar sam ja tražila sina od svoga gospodara? Nisam li ti govorila da me ne zavaravaš?"
29 On tada rece Gehaziju: "Opaši se, uzmi u ruku moj štap pa idi! Ako koga susretneš, ne pozdravljaj ga; ako te tko pozdravi, ne odzdravljaj mu. Moj štap položi na djecaka."
30 Ali djecakova majka rece: "Života mi Jahvina i tvoga, necu te ostaviti!" On tada ustade i pode za njom.
31 Gehazi je otišao prije njih i položio štap na djecaka, ali ne bješe ni glasa ni odziva. Vrati se on pred Elizeja i javi mu: "Djecak se nije probudio."
32 Elizej ude u kucu i nade djecaka gdje mrtav leži na njegovoj postelji.
33 Ušavši, zatvori vrata za sobom i pomoli se Jahvi.
34 Zatim se pope na postelju, leže na djecaka, položi svoja usta na njegova usta, svoje oci na njegove oci, svoje ruke na njegove ruke; disao je nad njim te se ugrijalo tijelo djecakovo.
35 Potom ustade i prošeta se po kuci tamo-amo, zatim se opet pope i disaše nad njim. A djecak tada kihnu sedam puta i otvori oci.
36 I zovnu Elizej Gehazija i rece: "Pozovi tu Šunamku." On je pozva. Kad je stigla preda nj, rece joj: "Uzmi svoga sina."
37 Ona, ušavši, pade mu pred noge i pokloni se do zemlje. Zatim uze svoga sina te izide.
38 Elizej se vrati u Gilgal, a bijaše glad u zemlji. I kad su prorocki sinovi sjedili pred njim, rece svome momku: "Stavi veliki lonac na vatru i skuhaj jelo sinovima prorockim."
39 Jedan od njih ode u polje da nabere zelja, ali nade divlju povijušu i nabra s nje punu haljinu gorkih plodova. Vrati se i nareza ih u lonac, jer nije znao kakvi su.
40 Usuše ljudima da jedu. Ali kad su poceli jesti, povikaše: "Covjece Božji! Smrt je u loncu!" I nisu mogli jesti.
41 Tada ce Elizej: "Donesite brašna!" I baci ga u lonac i rece: "Uspite ljudima neka jedu!" I ništa više nije bilo štetno u loncu.
42 Neki covjek došao iz Baal Šališe i donio covjeku Božjem kruh od prvina, dvadeset jecmenih hljebova i kaše u torbi. A on zapovjedi: "Daj ljudima neka jedu!"
43 Ali njegov momak odgovori: "Kako to mogu postaviti pred stotinu ljudi?" On odgovori: "Podaj ljudima i neka jedu, jer ovako veli Jahve: 'Jest ce i preostat ce.'"
44 I postavi on pred njih. I jedoše i još preosta, prema rijeci Jahvinoj.