2 Kraljevima

Poglavlje 6

1 Prorocki sinovi rekoše Elizeju: "Gle, tijesan nam je prostor u tebe.
2 Nego da odemo do Jordana, pa da svaki ondje uzmemo po brvno i nacinimo sebi ondje prebivalište." On odgovori: "Idite."
3 Jedan od njih rece mu: "Udostoj se poci sa svojim slugama." On odgovori: "Hocu."
4 I pode s njima. Kad su stigli do Jordana, uzeše sjeci drva.
5 A dok je jedan od njih tesao gredu, pade mu sjekira u vodu i on povika: "Jao, gospodaru! I još je bila posudena!"
6 A covjek Božji upita ga: "Gdje je pala?" Onaj mu pokaza mjesto. Tada on odsijece komad drveta, baci ga na ono mjesto i ucini da sjekira ispliva.
7 I rece: "Izvadi je!" I covjek pruži ruku te je uze.
8 Aramejski kralj bio u ratu s Izraelom. Posavjetovao se sa svojim casnicima i rekao: "Podignite šatore na tom mjestu."
9 Ali Elizej poruci izraelskom kralju: "Cuvaj se onoga mjesta jer su se Aramejci ondje utaborili."
10 I kralj izraelski upozori ljude na mjesto za koje mu je rekao covjek Božji. On je upozoravao i kralj se cuvao; a bilo je to više puta.
11 Srce aramejskog kralja uznemiri se zbog toga, pa on pozva svoje casnike te ih upita: "Necete li mi reci tko od naših drži s kraljem Izraelovim?"
12 Jedan od casnika odgovori: "Ne, gospodaru kralju; Elizej, prorok Izraelov, otkriva izraelskom kralju rijeci koje kazuješ u svojoj spavaonici."
13 On rece: "Idite i pogledajte gdje je, pa cu vec poslati da ga uhvate." I javiše mu: "Eno ga u Dotanu."
14 Tada kralj posla onamo konje, kola i jake cete. Oni stigoše nocu i opkoliše grad.
15 Ujutro, ustavši, covjek Božji izide, a to oko grada stoji vojska s konjima i kolima! Njegov mu momak rece: "Ah, gospodaru moj, što nam je ciniti?"
16 A on odgovori: "Ne boj se jer ih ima više s nama nego s njima."
17 I Elizej se pomoli ovako: "Jahve, otvori mu oci da vidi!" I Jahve otvori oci momku i on vidje: gora oko Elizeja sva prekrivena ognjenim konjima i kolima!
18 Kad su Aramejci sišli prema njemu, Elizej se ovako pomoli Jahvi: "Udari sljepocom ove ljude!" I na rijec Elizejevu udari ih sljepocom.
19 Elizej im rece: "Nije ovo put i nije ovo grad. Podite za mnom, ja cu vas odvesti covjeku koga tražite." Ali ih odvede u Samariju.
20 Kad su ulazili u Samariju, Elizej rece: "Jahve, otvori ovima oci da progledaju." Jahve im otvori oci i oni vidješe da su usred Samarije!
21 Kad ih vidje kralj Izraela, rece Elizeju: "Treba li ih poubijati, oce moj?"
22 A on odgovori: "Nemoj ih ubiti. Zar ceš ubiti one koje nisi zarobio svojim lukom i macem? Ponudi im kruha i vode; neka jedu i piju i neka se vrate svome gospodaru."
23 Kralj im priredi veliku gozbu. Pošto su jeli i pili, otpusti ih. I vratiše se svome gospodaru. I tako aramejski pljackaši nisu više zalazili na izraelsko tlo.
24 Dogodi se poslije toga te aramejski kralj Ben-Hadad skupi svu svoju vojsku i uzade i opkoli Samariju.
25 I nasta velika glad u Samariji, a opsada potraja toliko da je magareca glava stajala osamdeset šekela srebra, a cetvrt kaba golubinje necisti pet šekela srebra.
26 Kada je kralj prolazio po zidinama, neka mu žena vikne: "Pomozi, gospodaru kralju!"
27 On odgovori: "Neka ti pomogne Jahve! Kako cu ti ja pomoci? Necim s gumna ili iz tijeska?"
28 Još joj kralj rece: "Što ti je?" Ona odgovori: "Ova mi je žena rekla: 'Daj svoga sina da ga pojedemo danas, a sutra cemo pojesti moga!'
29 Skuhale smo moga sina i pojele ga. A sutradan rekoh joj: 'Daj svoga sina da ga pojedemo.' Ali je ona sakrila svoga sina."
30 Kada je kralj cuo rijeci te žene, razdrije na sebi haljine. I kad je išao po zidinama, narod vidje da mu je na tijelu kostrijet.
31 I rece tada kralj: "Neka mi Bog ucini ovo zlo i doda drugo ako glava Elizeja, sina Šafatova, ostane danas na njegovim ramenima!"
32 Elizej sjedio u svojoj kuci i starješine sjedile s njim. Kralj je ispred sebe poslao glasnika, ali Elizej rece starješinama, prije nego što je glasnik stigao do njega: "Vidite li da je onaj krvnicki sin naredio da mi skinu glavu? Pazite: kada glasnik stigne, zatvorite vrata i odbijte ga od vrata. Ne cuje li se topot koraka njegova gospodara za njim?"
33 Dok im je još govorio, kralj stupi preda nj i rece mu: "Ova je nevolja, gle, od Jahve! Što da još ocekujem od Jahve?"