2 Kraljevima

Poglavlje 2

1 Evo što se dogodilo kad je Jahve uznio Iliju na nebo u vihoru: Ilija i Elizej pošli iz Gilgala.
2 I rece Ilija Elizeju: "Ostani ovdje jer me Jahve šalje do Betela." Elizej odgovori: "Života mi Jahvina i tvoga: ja te necu ostaviti!" I sidoše do Betela.
3 A prorocki sinovi koji su boravili u Betelu izidoše Elizeju u susret i rekoše mu: "Znaš li da ce danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznad tvoje glave?" On rece: "I ja to znam; tiho!"
4 Ilija mu rece: "Elizeju! Ostani ipak ovdje jer me Jahve šalje do Jerihona." Ali on odgovori: "Života mi Jahvina i tvoga: ja te necu ostaviti!" I udoše u Jerihon.
5 Prorocki sinovi koji su živjeli u Jerihonu pridoše Elizeju i rekoše mu: "Znaš li da ce danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznad tvoje glave?" On rece: "I ja to znam; tiho!"
6 Ilija mu rece: "Ostani ipak ovdje jer me Jahve šalje do Jordana." Ali on odgovori: "Života mi Jahvina i tvoga: ja te necu ostaviti!" I tako podoše obojica.
7 I pedeset prorockih sinova pode i zaustavi se podalje, dok su se njih dvojica zadržala na obali Jordana.
8 Tada Ilija uze svoj ogrtac, smota ga i udari njime po vodi, a voda se razdijeli na dvije strane. I obojica prijedoše po suhu.
9 A kad prijedoše, Ilija ce Elizeju: "Traži što da ti još ucinim prije nego što budem uznesen ispred tebe!" A Elizej odgovori: "Neka mi u dio padne obilje tvoga duha!"
10 Ilija odgovori: "Mnogo tražiš: ako me budeš vidio kad budem uznesen ispred tebe, bit ce ti tako; ako pak ne budeš vidio, nece ti biti."
11 I dok su tako išli i razgovarali, gle: ognjena kola i ognjeni konji stadoše medu njih i Ilija u vihoru uzide na nebo.
12 Elizej je gledao i vikao: "Oce moj, oce moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!" I više ga nije vidio. Uze tada svoje haljine i razdera ih nadvoje.
13 I podiže Ilijin plašt, koji bijaše pao s njega, te se vrati i zaustavi se na obali Jordana.
14 Uze onda Ilijin plašt i udari po vodi govoreci: "Gdje je Jahve, Bog Ilijin?" I kad udari po vodi, ona se razdijeli na dvije strane i Elizej prijede.
15 Prorocki su sinovi to sa strane vidjeli pa rekoše: "Duh je Ilijin pocinuo na Elizeju!" I krenuše mu u susret, baciše se pred njim na zemlju
16 i rekoše mu: "Evo ovdje s tvojim slugama pedeset junaka. Dopusti im da idu tražiti tvoga gospodara; možda ga je Duh Jahvin uzdigao i bacio na koju goru ili u kakvu dolinu." On im odgovori: "Ne šaljite nikoga."
17 Ali kako su oni svejednako navaljivali, rece im: "Pošaljite!" I poslaše pedesetoricu; tražili su ga tri dana, ali ga nisu našli.
18 Vratiše se Elizeju, koji je ostao u Jerihonu, i on im rece: "Nisam li vam rekao: 'Nemojte ici!'"
19 Ljudi iz grada rekoše Elizeju: "Lijepo je u gradu, kako to može vidjeti i naš gospodar, ali je voda loša i zemlja neplodna."
20 On rece: "Donesite mi novu zdjelu i metnite soli u nju!" I oni mu je donesoše.
21 On tada ode na izvor, baci u nj soli i rece: "Ovako govori Jahve: 'Ozdravljam ovu vodu. Nece od nje više biti ni smrti ni neplodnosti.'"
22 I voda postade zdrava i takva je do današnjeg dana, po rijeci koju je izrekao Elizej.
23 Odatle je uzašao u Betel. Dok je išao putem, djecaci bijahu izišli iz grada i rugahu mu se govoreci: "Hodi, celo! Hodi, celo!"
24 On se obazre, pogleda ih i prokle ih u ime Jahvino. I odmah izidoše dva medvjeda iz šume i rastrgaše cetrdeset i dvoje djece.
25 Odatle ode on na goru Karmel, a odande se vrati u Samariju.