1 Samuelova
Poglavlje 4
1 U ono vrijeme skupiše Filistejci vojsku protiv Izraela. Izraelci izidoše pred njih da se pobiju i utaboriše se kod Eben Haezera, dok su Filistejci udarili tabor kod Afeka.
2 Filistejci se svrstaše u bojni red protiv Izraela i nasta žestoka bitka. Izrael podleže Filistejcima: oko cetiri tisuce ljudi pogibe na bojištu, na otvorenu polju.
3 Kad se narod vratio u tabor, rekoše starješine Izraelove: "Zašto je Jahve dopustio da nas Filistejci danas pobijede? Podimo u Šilo po Kovceg saveza Jahvina neka dode u našu sredinu i spasi nas iz ruku naših neprijatelja."
4 Narod posla ljude u Šilo i donesoše odande Kovceg saveza Jahve nad vojskama, koji stoluje nad kerubinima; oba sina Elijeva, Hofni i Pinhas, dodoše kao pratioci Kovcega.
5 Kad je Kovceg Jahvin stigao u tabor, sav Izrael podiže gromki poklik, od kojega odjeknu zemlja.
6 Filistejci cuše taj gromki poklik i zapitaše: "Što znaci taj gromki poklik u taboru Hebreja?" I shvatiše da je Kovceg Jahvin stigao u njihov tabor.
7 Tada Filistejce obuze strah jer su govorili: "Bog je došao u tabor!" I povikaše: "Jao nama! Tako nije bilo dosad.
8 Jao nama! Tko ce nas izbaviti iz ruke toga silnog Boga? To je onaj koji je udario Egipat svakojakim nevoljama.
9 Ohrabrite se i budite junaci, Filistejci, da ne postanete robovi Hebrejima kao što su oni bili robovi vama; budite junaci i borite se!"
10 Tada Filistejci zametnuše bitku, Izraelci biše potuceni i pobjegoše svaki u svoj šator. Poraz je bio silan, jer je trideset tisuca pješaka poginulo na izraelskoj strani.
11 I Kovceg Božji bi otet, i oba sina Elijeva poginuše, Hofni i Pinhas.
12 Jedan Benjaminovac otrca iz bojnih redova i stiže u Šilo još istoga dana, razderanih haljina i glave posute prašinom.
13 Kad je stigao, Eli je sjedio na svojoj stolici, pokraj vrata, pazeci na cestu, jer mu je srce strepilo za Kovceg Božji. Taj dakle covjek dode da gradu donese glas, i nasta silna vika po svem gradu.
14 Kad je Eli cuo viku, upita: "Kakva je to velika vika?" Covjek se požuri i dode da obavijesti Elija. -
15 A Eliju bijaše devedeset i osam godina, oci mu bijahu ukocene te ništa više nije vidio. -
16 Covjek rece Eliju: "Dolazim s bojišta, danas sam utekao iz boja." Tada starac zapita: "Što se dogodilo, sine?"
17 Glasnik odgovori: "Izrael je pobjegao pred Filistejcima, bio je to težak poraz za narod i još su oba tvoja sina poginula i Kovceg je Božji otet!"
18 Kad je spomenuo Kovceg Božji, pade Eli sa stolice nauznak kraj vrata, slomi vrat i umrije, jer je bio star covjek i težak. Bio je sudac u Izraelu cetrdeset godina.
19 Njegova snaha, žena Pinhasova, bijaše trudna i pred porodom. Kad je cula vijest da je otet Kovceg Božji i da je umro njezin svekar i poginuo njezin muž, savila se i rodila jer su je najednom uhvatili trudovi.
20 Kako je bila na samrti, rekoše joj žene koje stajahu oko nje: "Budi bez brige jer si rodila sina!" Ali ona ne odgovori niti obrati misli na to.
21 Djetetu nadjenu ime Ikabod govoreci: "Otišla je slava od Izraela." Time je mislila na oteti Kovceg Božji i na svoga svekra i svoga muža.
22 Zato rece: "Otišla je slava od Izraela" jer je otet Kovceg Božji.