1 Samuelova
Poglavlje 26
1 Ljudi iz Zifa dodoše Šaulu i javiše mu: "David se krije na Hakilskom brdu, nasuprot Ješimonu."
2 Šaul tada krenu na put i side u pustinju Zif, a s njim tri tisuce izabranih Izraelaca, da traži Davida u pustinji Zifu.
3 Šaul se utabori podno Hakilskog brda, koje je nasuprot Ješimonu, kraj puta. David, koji je boravio u pustinji, opazi da je Šaul došao onamo da ga progoni.
4 Zato David posla uhode i sazna da je Šaul zaista došao.
5 David se podiže i dode do mjesta gdje se Šaul bio utaborio. Tu David ugleda mjesto gdje su spavali Šaul i Abner, sin Nerov, njegov vojvoda: Šaul je spavao usred tabora, a vojska ležala u krugu oko njega.
6 David se obrati Hetitu Ahimeleku i Abišaju, sinu Sarvijinu a bratu Joabovu, i rece im: "Tko ce sa mnom u tabor sve do Šaula?" A Abišaj odgovori: "Ja cu s tobom."
7 I tako David i Abišaj dopriješe nocu do vojske: i gle, Šaul ležaše i spavaše u taboru, a koplje mu kod uzglavlja zabodeno u zemlju. Abner i vojnici ležahu oko njega.
8 Tada Abišaj rece Davidu: "Danas ti je Bog predao tvoga neprijatelja u tvoje ruke; zato sada dopusti da ga njegovim vlastitim kopljem pribodem za zemlju, jednim jedinim udarcem, drugoga mi nece trebati."
9 Ali David odgovori Abišaju: "Nemoj ga ubijati! Jer tko ce dignuti ruku svoju na Jahvina pomazanika i ostati nekažnjen?"
10 Još nastavi David: "Živoga mi Jahve, i udarit ce ga Jahve, bilo da ce mu doci njegov dan da umre, bilo da ce otici u boj i poginuti.
11 Ne dao mi Jahve da dignem ruku na pomazanika Jahvina! Nego uzmi sada koplje što mu je kod uzglavlja i vrc za vodu, pa hajdemo!"
12 I uze David koplje i vrc za vodu što su bili kod Šaulova uzglavlja i oni odoše: nitko nije ništa vidio ni opazio, nitko se nije probudio, nego su svi spavali jer bijaše na njih pao dubok san od Jahve.
13 David prijede na drugu stranu i stade na vrh gore u nekoj daljini, tako da je medu njima bio velik prostor.
14 Tada viknu vojsci i Abneru, Nerovu sinu, ovako: "Zar se neceš odazvati, Abnere?" A Abner se odazva i upita: "Tko si ti što uznemiruješ kralja?"
15 A David odgovori Abneru: "Nisi li ti junak? I tko ti je ravan u Izraelu? Pa zašto onda nisi cuvao kralja, svoga gospodara? Jedan je od ratnika sišao do vas da ubije kralja, tvoga gospodara.
16 Nije lijepo to što si ucinio. Tako mi živog Jahve, zaslužili ste smrt što niste cuvali svoga gospodara, pomazanika Jahvina. Pogledaj sada gdje je kraljevo koplje i gdje je vrc za vodu što mu bijaše do uzglavlja!"
17 Tada Šaul poznade Davidov glas i upita: "Je li to tvoj glas, sine Davide?" A David odgovori: "Jest, kralju gospodaru!"
18 I nastavi: "Zašto moj gospodar progoni svoga slugu? Što sam ucinio? Kakva je krivica u mojoj ruci?
19 Zato neka se sada moj gospodar i kralj udostoji poslušati rijeci svoga sluge: ako te Jahve diže protiv mene, neka se prinosnicom ublaži; ako li to cine sinovi ljudski, neka su prokleti pred Jahvom jer su me izagnali, tako da ne mogu imati udjela u baštini Jahvinoj, kao da su mi govorili: 'Idi, služi tudim bogovima!'
20 Zato neka ne padne moja krv na zemlju daleko od Jahvina lica. Jer kralj je Izraelov izišao u lov na moj život, kao kad tko goni jarebicu po planini."
21 Tada Šaul rece: "Zgriješio sam! Vrati mi se, sine Davide, necu ti više ciniti zla, kad je danas moj život u ocima tvojim bio tako drag. Jest, ludo sam radio i teško sam pogriješio!"
22 A David odgovori: "Evo kraljeva koplja, neka dode jedan od momaka i neka ga uzme!
23 A Jahve ce vratiti svakome po njegovoj pravdi i po njegovoj vjernosti: danas te Jahve bijaše predao u moje ruke, ali nisam htio dici ruke svoje na pomazanika Jahvina.
24 I gle, kako je danas tvoj život bio drag u mojim ocima, tako neka moj život bude drag u Jahvinim ocima! I neka me Jahve izbavi iz svake nevolje!"
25 A Šaul doviknu Davidu: "Budi mi blagoslovljen, sine Davide! Zacijelo ceš izvršiti svoje djelo i uspjet ceš!" Potom David ode svojim putem, a Šaul se vrati svojoj kuci.