1 Samuelova

Poglavlje 14

1 Jednoga dana Šaulov sin Jonatan rece svome momku štitonoši: "Hajde da prijedemo do filistejske straže koja je ondje prijeko." Svome ocu nije ništa o tom javio.
2 Šaul je sjedio na medi Gebe, pod šipkom koji je stajao kraj gumna; a bilo je s njim oko šest stotina ljudi.
3 A Ahija, sin Ahituba, brata Ikaboda, sina Pinhasa, sina Elija, svecenika Jahvina u Šilu, nosio je u to vrijeme oplecak. Narod nije primijetio da je Jonatan otišao.
4 U sredini klanca kuda je Jonatan htio prijeci da dode do filistejske straže bila je litica s jedne strane i litica s druge strane. Jedna se zvala Boses, a druga Sene.
5 Prva je litica stajala na sjeveru nasuprot Mikmasu, a druga na jugu nasuprot Gebi.
6 Jonatan rece svome štitonoši: "Hajde da prijedemo do straže onih neobrezanika. Možda ce Jahve uciniti nešto za nas, jer ništa ne prijeci Jahvu da udijeli pobjedu - bilo mnogo ljudi ili malo."
7 A štitonoša mu odgovori: "Cini sve na što te srce tvoje potice. Ja cu s tobom, moje je srce kao tvoje srce."
8 Jonatan mu rece: "Evo, prijeci cemo k tim ljudima i pokazat cemo im se.
9 Ako nam reknu ovako: 'Ne micite se dok ne dodemo do vas', tada cemo se ustaviti na mjestu i necemo se uspinjati k njima.
10 Ako li nam reknu ovako: 'Uspnite se k nama', tada cemo se uspeti, jer ih je Jahve predao nama u ruke. To ce nam biti znak."
11 Kad su se obojica pokazala filistejskoj straži, rekoše Filistejci: "Gle, Hebreji su poceli izlaziti iz rupa u koje su se skrili."
12 I stražari doviknuše Jonatanu i njegovu štitonoši: "Uspnite se k nama da vas nešto naucimo!" A Jonatan rece svome štitonoši: "Penji se za mnom, jer ih je Jahve predao u ruke Izraelove."
13 Jonatan se poce penjati pomažuci se rukama i nogama, a za njim njegov štitonoša. Filistejci su padali pred Jonatanom, a njegov ih je štitonoša ubijao za njim.
14 U tome prvom pokolju što ga uciniše Jonatan i njegov štitonoša pade dvadesetak ljudi na otprilike pola jutra izoranog polja.
15 Tada se proširi strah po taboru i po polju, a i stražare i cetu pljackaša obuze strava; i zemlja zadrhta i bijaše to silan strah Božji.
16 A Šaulovi stražari u Benjaminovoj Gebi opaziše da se mnoštvo u taboru uskomešalo na sve strane.
17 I Šaul rece ljudima koji su bili s njim: "Prozovite ljude i vidite tko je otišao od nas." A kad prozvaše, gle, ne bijaše Jonatana i njegova štitonoše!
18 Tada Šaul rece Ahiji: "Primakni oplecak! Posavjetuj se s Jahvom!" On je, naime, tada nosio oplecak pred sinovima Izraelovim.
19 Ali dok je Šaul govorio sa svecenikom, bivala je buka u filistejskom taboru sve veca, pa Šaul rece sveceniku: "Povuci ruku!"
20 Nato Šaul i sav narod što je bio s njim krenuše zajedno na mjesto boja, i gle, ondje bijahu isukali maceve jedni na druge i velika pomutnja vladaše medu njima.
21 A oni Hebreji koji su vec poodavno bili u službi Filistejaca i sada pošli s njima na vojsku, odmetnuše se od njih i pristadoše uz Izraelce koji bijahu sa Šaulom i Jonatanom.
22 I svi Izraelci koji se bijahu sakrili u Efrajimovoj gori, cuvši da Filistejci bježe, nagrnuše za njima u boj.
23 Tako je Jahve udijelio pobjedu Izraelu u onaj dan, a boj se raširio sve do preko Bet Horona.
24 Izraelci su onog dana bili vrlo izmoreni, jer je Šaul izrekao nad narodom ovu zakletvu: "Proklet bio covjek koji okusi hrane prije veceri, prije nego što se osvetim svojim neprijateljima!" Tako sav narod ne okusi hrane toga dana.
25 Ali je ondje bilo medenoga saca na površini zemlje.
26 Kad je narod došao onamo, vidje gdje tece med, ali nitko ne prinese ruke k ustima, jer se narod bojao zakletve.
27 Samo Jonatan, koji nije cuo kad je njegov otac zakleo narod, primace vrh štapa koji mu bijaše u ruci i zamoci ga u medeno sace, zatim prinese ruku k ustima; i odmah mu se zasvijetliše oci.
28 Tada jedan iz naroda progovori i rece mu: "Tvoj je otac zakleo narod govoreci: 'Proklet bio onaj koji okusi hrane danas!'"
29 A Jonatan odgovori: "Moj otac svaljuje nesrecu na zemlju. Gledajte kako su mi se zasvijetlile oci jer sam okusio malo toga meda.
30 Što bi tek bilo da je narod slobodno jeo od plijena koji je zadobio od neprijatelja? Ne bi li filistejski poraz bio još veci?"
31 Onoga dana potukoše Filistejce od Mikmasa sve do Ajalona, a narod je bio na kraju svojih snaga.
32 Tada se narod baci na plijen, nahvata sitne stoke, goveda i teladi i poce ih klati na goloj zemlji i jesti meso s krvlju.
33 I javiše to Šaulu govoreci: "Gle, narod griješi Jahvi jeduci meso s krvlju!" A on rece: "Iznevjeriste se! Dovaljajte mi ovamo velik kamen!"
34 Zatim rece: "Zadite medu narod i recite svima neka svaki dovede k meni svoga vola ili ovcu; ovdje cete ih klati i jesti, a necete griješiti Jahvi jeduci meso s krvlju." Tako sav narod još iste noci dovede što je tko imao i to su ondje klali.
35 A Šaul podiže žrtvenik Jahvi; bijaše to prvi žrtvenik koji je podigao Jahvi.
36 Nato rece Šaul: "Podimo još nocas u potjeru za Filistejcima i plijenimo ih dok ne svane jutro! Necemo im ostaviti nijednoga covjeka!" A narod mu odgovori: "Cini sve što misliš da je dobro!" Ali svecenik rece: "Pristupimo ovdje k Bogu!"
37 I Šaul upita Boga: "Moram li poci u potjeru za Filistejcima? Hoceš li ih predati u ruke Izraelu?" Ali mu ne odgovori u onaj dan.
38 Zato Šaul rece: "Pristupite ovamo, svi narodni glavari! Ispitajte i vidite u cemu je bio današnji prestupak.
39 Jer, živoga mi Jahve, koji daje pobjedu Izraelu, ako se nade krivnja ma i na mome sinu Jonatanu, mora umrijeti!" Ali nitko se iz naroda ne usudi odgovoriti Šaulu.
40 Šaul onda rece svemu Izraelu: "Vi stanite na jednu stranu, a ja i moj sin Jonatan stat cemo na drugu stranu." A narod odgovori Šaulu: "Cini ono što misliš da je dobro!"
41 Tada se Šaul pomoli: "Jahve, Bože Izraelov, zašto nisi danas odgovorio svome sluzi? Ako je krivnja na meni ili na mome sinu Jonatanu, Jahve, Bože Izraelov, daj Urim; ako li je krivnja na tvom narodu Izraelu, daj Tumim." I ždrijeb pade na Šaula i Jonatana, a narod izade slobodan.
42 Šaul nastavi: "Bacite ždrijeb izmedu mene i moga sina Jonatana!" I ždrijeb pade na Jonatana.
43 Tada Šaul rece Jonatanu: "Priznaj mi što si ucinio!" Jonatan odgovori: "Ja sam samo okusio malo meda vrškom štapa koji mi bijaše u ruci. Evo me, spreman sam umrijeti!"
44 Šaul odgovori: "Tako mi Bog ucinio zlo i dodao mi drugo ako doista ne umreš, Jonatane!"
45 Ali narod rece Šaulu: "Zar da umre Jonatan, koji je izvojevao ovu veliku pobjedu u Izraelu? Ne smije to biti! Živoga nam Jahve, nijedna vlas nece pasti s njegove glave na zemlju jer je on s Bogom izvršio ovo djelo danas!" Tako ga narod izbavi te Jonatan ne pogibe.
46 Šaul odusta od potjere za Filistejcima, a Filistejci se vratiše u svoj kraj.
47 Kad je Šaul ucvrstio svoju kraljevsku vlast nad Izraelom, okrenu ratovati protiv svih svojih neprijatelja unaokolo: protiv Moaba, protiv Amonaca, protiv Edoma, protiv Bet Rehoba, protiv kralja Sobe i protiv Filistejaca; kuda god bi se okrenuo, svuda bi pobjedivao.
48 Dao je mnogo dokaza svoje hrabrosti, potukao je Amalecane i izbavio Izraela iz ruku onih koji su ga pljackali.
49 Šaulovi sinovi bijahu Jonatan, Išjo i Malki-Šua, a od njegovih dviju kceri starija se zvala Meraba, a mlada Mikala.
50 Šaulova se žena zvala Ahinoama, a bila je kci Ahimaasova. Vojvoda njegove vojske zvao se Abner, a bio je sin Nera, Šaulova strica.
51 Jer Kiš, Šaulov otac, i Ner, Abnerov otac, bijahu sinovi Abielovi.
52 Žestok se rat vodio protiv Filistejaca svega Šaulova vijeka. Koga bi god hrabra ili bojovna covjeka Šaul vidio, svakoga bi uzimao u svoju službu.