1 Samuelova

Poglavlje 20

1 David pobježe iz Najota u Rami i dode k Jonatanu te mu rece: "Što sam ucinio? Kakva je bila moja krivica i što sam zgriješio tvome ocu da traži moj život?"
2 A on mu odgovori: "Daleko od tebe ta misao! Ti neceš poginuti. Eto, moj otac ne poduzima ništa, bilo veliko ili ne bilo, a da to meni ne otkrije. Zašto bi, dakle, moj otac krio od mene upravo to? Nece to biti!"
3 Ali se David zakle i rece: "Tvoj otac dobro zna da sam ja stekao tvoju naklonost, pa misli: 'Ne treba da Jonatan išta zna o tome, da ne bude žalostan.' Ali živoga mi Jahve i života mi tvoga, ima samo jedan korak izmedu mene i smrti."
4 Tada Jonatan upita Davida: "Što želiš da ucinim za tebe?"
5 A David odgovori Jonatanu: "Evo, sutra je mladi mjesec i ja bih morao jesti s kraljem za stolom; ali me ti pusti da odem, da se sakrijem u polju do vecera.
6 Ako tvoj otac opazi da me nema, reci ceš mu ovako: 'David me uporno molio da ga pustim da skokne u svoj grad Betlehem, jer se ondje slavi godišnja žrtva za svu njegovu obitelj.'
7 Ako on rekne: 'Dobro!', tvoj je sluga spašen. Ako li plane gnjevom, znaj da je cvrsto naumio da me pogubi.
8 Iskaži, dakle, milost svome sluzi kad si slugu svoga uveo sa sobom u savez Jahvin. Ali ako ima kakva krivica na meni, ubij me sam; zašto bi me vodio k svome ocu?"
9 A Jonatan mu odgovori: "Daleko od tebe ta misao! Kad bih ja pouzdano znao da je moj otac cvrsto naumio da na tebe svali nesrecu, zar ti ja ne bih dojavio?"
10 David upita Jonatana: "A tko ce mi javiti ako ti tvoj otac odgovori što zlo?"
11 Jonatan odgovori Davidu: "Hodi, izadimo u polje!" I izadu obojica u polje.
12 Tada Jonatan rece Davidu: "Jahve, Bog Izraelov, neka mi bude svjedok! Ja cu iskušati svoga oca sutra u ovo doba. Ako bude dobro po Davida, a ja ne pošaljem k tebi da te obavijestim,
13 neka Jahve ucini to zlo Jonatanu i neka mu doda drugo zlo! Ako li mome ocu bude drago da ti ucini zlo, javit cu ti i pustit cu te da odeš u miru; i Jahve neka bude s tobom kao što je bio s mojim ocem!
14 Ako ja još budem živ, moci ceš mi iskazati milosrde Jahvino; ako li umrem,
15 ne uskrati svoje dobrote mome domu dovijeka! Kad Jahve redom iskorijeni Davidove neprijatelje s lica zemlje,
16 neka ime Jonatanovo ne išcezne s domom Šaulovim, inace ce Jahve tražiti o tome racun od Davida."
17 Tada se Jonatan još jednom zakune Davidu ljubavlju svojom, jer ga je ljubio svom ljubavlju duše svoje.
18 Potom rece Jonatan Davidu: "Sutra je mladi mjesec i opazit ce se da te nema, jer ce tvoje mjesto biti prazno.
19 Prekosutra ce se još ocitije vidjeti da te nema, a ti dodi na mjesto gdje si se bio sakrio u dan onoga dogadaja i sjedni kraj onoga humka što ga znaš.
20 A ja cu prekosutra izmetati strijele na onu stranu kao da gadam onamo.
21 A onda cu poslati momka i reci mu: 'Idi! Nadi strijelu!' Ako onda doviknem momku: 'Pazi, strijela je ovamo bliže od tebe, donesi je!' - ti onda dodi, jer je za tebe dobro i nema nikakve opasnosti, tako mi Jahve živoga!
22 Ako li doviknem momku: 'Pazi, strijela je onamo dalje od tebe!' - ti onda otidi, jer te Jahve šalje odavde.
23 A za ovaj dogovor što smo ga ugovorili ja i ti neka je Jahve svjedok izmedu mene i tebe dovijeka!"
24 Potom se David sakri u polju. Kad je došao mladak, kralj je sjeo za stol da jede.
25 Kralj sjede na svoje obicno mjesto, na mjesto uza zid, Jonatan se smjesti sucelice njemu, Abner sjede kraj Šaula, a Davidovo mjesto osta prazno.
26 Ali Šaul ne rece ništa onaj dan jer mišljaše: "Dogodilo mu se štogod, bit ce da nije cist."
27 Sutradan iza mladog mjeseca, drugi dan u mjesecu, opet Davidovo mjesto osta prazno, i Šaul upita svoga sina Jonatana: "Zašto Jišajev sin nije došao na objed ni jucer ni danas?"
28 A Jonatan odgovori Šaulu: "David me uporno molio da ga pustim da ide u Betlehem.
29 Rekao mi je: 'Pusti me da idem jer slavimo obiteljsku žrtvu u mom gradu i moja su me braca pozvala da dodem. Ako sam, dakle, stekao tvoju naklonost, daj mi dopust da pohodim svoju bracu.' Eto, zato ga nema kod kraljeva stola."
30 Tada Šaul planu gnjevom na Jonatana i rece mu: "Izrode i propalico! Misliš da ne znam da si u savezu s Jišajevim sinom, na sramotu svoju i na sramotu majcinu krilu!
31 Jer dokle god bude živ na zemlji Jišajev sin, neceš biti siguran ni ti ni tvoje kraljevstvo. Zato sad pošalji po njega i dovedi ga k meni jer je osuden na smrt."
32 A Jonatan odvrati svome ocu Šaulu i rece mu: "Zašto on mora umrijeti? Što je ucinio?"
33 Tada Šaul izmetnu koplje na sina da ga probode. Jonatan vidje da je njegov otac odlucio da ubije Davida.
34 Jonatan ustade od stola sav jarostan i nije jeo ništa toga drugog dana u mjesecu jer se zabrinuo za Davida što ga je njegov otac pogrdio.
35 Sutradan ujutro izade Jonatan u polje prema dogovoru s Davidom; s njim je išao mlad momak.
36 I on rece svome momku: "Ti ceš otrcati i naci strijele koje cu sada izmetnuti." I momak otrca, a Jonatan odape strijelu tako da je preletjela preko njega.
37 Kad je momak došao do mjesta gdje je bila strijela koju je izbacio Jonatan, viknu Jonatan za momkom: "Nije li strijela onamo dalje od tebe?"
38 Još Jonatan viknu za momkom: "Brže! Požuri se! Ne stoj!" Jonatanov momak diže strijelu i donese je svome gospodaru.
39 Momak nije ništa opazio, samo su Jonatan i David znali o cemu se radi.
40 Nato Jonatan preda oružje momku i rece mu: "Idi i odnesi to u grad!"
41 Kad je momak otišao, David izide iza humka, pade nicice na zemlju i pokloni se tri puta. Potom se izljubiše i plakahu zajedno dok se nisu isplakali.
42 Zatim Jonatan rece Davidu: "Idi u miru! Što smo se obojica zakleli Jahvinim imenom, neka Jahve bude svjedok izmedu mene i tebe, izmedu moga potomstva i tvoga potomstva dovijeka!" (21:1) Nato David usta i ode, a Jonatan se vrati u grad.