Zaharija

Poglavlje 7

1 Cetvrte godine kralja Darija, cetvrtoga dana devetoga mjeseca, Kisleva, dode rijec Jahvina Zahariji.
2 Betel je naime poslao Sar-Esera i Regem-Meleka s njihovim ljudima da mole lice Jahvino
3 i da pitaju svecenike u Domu Jahve nad Vojskama i proroke: "Hocemo li plakati petoga mjeseca i postiti, kao što cinimo vec tolike godine?"
4 Tada mi dode rijec Jahve nad Vojskama: "Reci svemu puku zemlje i svecenicima:
5 'Kad postite i naricete petoga i sedmoga mjeseca vec sedamdeset godina, zar meni postite?
6 A kad jedete i pijete, zar sebi ne jedete i pijete?
7 Nisu li to propisi koje je Jahve objavio preko negdašnjih proroka kada Jeruzalem bijaše naseljen i miran kao i gradovi oko njega i kada bijaše napucen Negeb i Šefela?'"
8 Rijec Jahvina dode Zahariji:
9 "Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Sudite istinito i budite dobrostivi i milosrdni jedni drugima.
10 Ne tlacite udovu ni sirotu, ni došljaka ni uboga, i ne snujte u srcu pakosti jedan prema drugom.'
11 Ali oni ne htjedoše poslušati, vec prkosno okrenuše leda; zatisnuše uši da ne bi culi;
12 otvrdnuše srcem kao kremen, da ne bi culi Zakon i rijeci koje im je slao Jahve nad Vojskama, svojim duhom, preko drevnih proroka. I Jahve nad Vojskama silno se tad razgnjevi.
13 I zato, kao što je on zvao a oni ga ne slušaše, tako su sad oni zvali a ja ih nisam slušao - rijec je Jahve nad Vojskama.
14 I razmeo sam ih medu sve narode kojih ne poznavahu, a zemlja iza njih bi opustošena, te nitko nije njome prolazio niti se vracao. Tako su zemlju blagostanja obratili u pustoš!"