Zaharija

Poglavlje 4

1 Andeo koji je govorio sa mnom vrati se tad i probudi me kao covjeka koji se oda sna budi.
2 "Što vidiš?" - upita. Ja odgovorih: "Vidim, evo, svijecnjak, sav od zlata, s posudom za ulje vrh njega; i sedam je žižaka na svijecnjaku, sa sedam lijevaka za sedam žižaka što su na njemu.
3 Dvije su masline kraj njega, jedna njemu zdesna, druga slijeva."
4 Obratih se andelu koji je govorio sa mnom i upitah ga: "Što je to, gospodaru?"
5 Andeo koji je govorio sa mnom odgovori mi: "Zar ne znaš što je to?" Ja rekoh: "Ne, gospodaru."
6 [6a] On mi tad odgovori ovako: [6b]Evo rijeci Jahvine Zerubabelu: "Ne silom niti snagom, vec duhom mojim!" - rijec je Jahve nad Vojskama.
7 Što si ti, goro velika? Pred Zreubabelom postaješ ravnica! On ce izvuci krunišni kamen uz poklike: "Hvala! Hvala za njega!"
8 Dode mi potom rijec Jahvina:
9 Zerubabelove su ruke ovaj Dom utemeljile, njegove ce ga ruke završiti. I vi cete znati da me k vama poslao Jahve nad Vojskama.
10 [10a] Jer, tko je prezreo dan skromnih pocetaka? Radovat ce se kad vide olovni visak u ruci Zerubabelovoj. [10b] "Ovih sedam oci su Jahvine što strijeljaju po svoj zemlji."
11 Tad progovorih i zapitah ga: "Što su one dvije masline desno i lijevo od svijecnjaka?"
12 Progovorih opet i upitah ga: "Što su one dvije maslinove grancice koje kroz dvije zlatne cijevi dolijevaju ulje?"
13 On mi odgovori: "Zar ne znaš što je to?" Odvratih: "Ne, gospodaru!"
14 On rece: "To su dva Pomazanika koji stoje pred Gospodarem sve zemlje."