Propovjednik

Poglavlje 6

1 I vidjeh: ima još jedno zlo pod suncem i teško tišti ljude.
2 Nekomu Bog udijeli bogatstvo i blago i pocasti te ima sve što mu duša poželi, ali mu ne udijeli da to i uživa, nego uživa tudinac. To je ispraznost i grdna nevolja.
3 I velim: bolje je nedonošce od onoga koji bi rodio stotinu djece i živio mnogo godina, a sam se ne bi naužio dobra niti bi imao pogreba;
4 jer je nedonošce uzalud došlo i u tamu otišlo i ime mu je tamom pokriveno;
5 sunca cak ne vidje niti spozna - a spokojnije je od onoga.
6 Pa kad bi takav živio i dvije tisuce godina, a svojeg dobra ne bi uživao, zar ne odlaze obojica jednako na isto mjesto?
7 Covjek se trudi samo da bi jeo, a želudac njegov nikad da se nasiti.
8 Jer po cemu je mudrac bolji od ludaka i što reci o siromahu koji se umije držati pred ljudima?
9 Bolje je ocima vidjeti nego duhom lutati. I to je ispraznost i pusta tlapnja.
10 Što je vec bilo, ime ima; i zna se što je covjek; i on se ne može parbiti s jacim od sebe.
11 Što više rijeci, to veca ispraznost svega, i koja je od toga korist covjeku?
12 Tko zna što je dobro covjeku u životu njegovu, za ono malo dana koje tako isprazno živi, koji mu prolaze kao sjena? Tko ce kazati covjeku što ce biti poslije njega pod suncem?