Propovjednik

Poglavlje 12

1 I sjecaj se svoga Stvoritelja u danima svoje mladosti prije nego dodu zli dani i prispiju godine kad ceš reci: "Ne mile mi se."
2 Prije nego potamni sunce i svjetlost, mjesec i zvijezde, i vrate se oblaci iza kiše.
3 U dan kad zadrhte cuvari kuce i pognu se junaci, i dosaduju se mlinarice jer ih je premalo, i potamne oni koji gledaju kroz prozore;
4 kad se zatvore ulicna vrata, oslabi šum mlina, kad utihne pjev ptice i zamru zvuci pjesme.
5 Kad je put uzbrdo muka i svaki izlazak prijetnja; a badem je u cvatu, i skakavac ne skace više, i koprov plot puca, jer covjek ide u svoj vjecni dom! A narikace vec se krecu ulicama.
6 Prije nego se prekine srebrna vrpca i zlatna se svjetiljka razbije i razlupa se vrc na izvoru i slomi tocak na bunaru;
7 i vrati se prah u zemlju kao što je iz nje i došao, a duh se vrati Bogu koji ga je dao.
8 Ispraznost nad ispraznostima, veli Propovjednik, sve je ispraznost.
9 A osim toga što je sam Propovjednik bio mudar, on je i narod ucio mudrosti te je odmjerio, ispitao i sastavio mnogo mudrih izreka.
10 Ujedno se Propovjednik trudio pronaci prikladne rijeci i izravno izraziti istinu.
11 Besjede su mudrih ljudi kao ostani i kao pobodeni kolci: pastir se njima služi na dobro svojega stada.
12 I na kraju, sine moj, znaj da je neizmjerno mnogo truda potrebno da se napiše knjiga i da mnogo ucenje umara tijelo.
13 Cujmo svemu završnu rijec: "Boj se Boga, izvršuj njegove zapovijedi, jer - to je sav covjek."
14 Jer sva ce skrivena djela, bila dobra ili zla, Bog izvesti na sud.