Propovjednik

Poglavlje 2

1 Tad rekoh u srcu svom: "Daj da okušam užitak i vidim što naslada pruža" - ali gle: i to je ispraznost!
2 O smijehu rekoh: "Ludost je"; o užitku: "Cemu valja?"
3 Odlucih tijelo krijepiti vinom, a srce posvetiti mudrosti; poželjeh prigrliti i ludost, kako bih spoznao usrecava li ljude ono što pod nebesima cine za izbrojenih dana svojega života.
4 Ucinih velika djela: sazidah sebi palace, zasadih vinograde;
5 uredih perivoje i vocnjake, nasadih u njima vocke svakojake.
6 Nacinih jezera da plodna sadišta natapam.
7 Nakupovah robova i robinja, imadoh i sluge domace, a tako i stada krupne i sitne stoke više no itko prije mene u Jeruzalemu.
8 Nagomilah srebro i zlato i blago kraljeva i pokrajina, nabavih pjevace i pjevacice i svakoga raskošja ljudskog, sve škrinju na škrinji.
9 I postadoh tako velik, veci no bilo tko prije mene u Jeruzalemu; a nije me ni mudrost moja ostavila.
10 I što god su mi oci poželjele, nisam im uskratio, niti branih srcu svojemu kakva veselja, vec se srce moje veselilo svakom trudu mojem, i takva bi nagrada svakom mojem naporu.
11 A onda razmotrih sva svoja djela, sve napore što uložih da do njih dodem - i gle, sve je to opet ispraznost i pusta tlapnja! I ništa nema valjano pod suncem.
12 Okrenuh zatim misao svoju mudrosti, gluposti i ludosti. Što, na priliku, cini kraljev nasljednik? Ono što je vec ucinjeno.
13 I spoznadoh da je bolja mudrost od ludosti, kao što je svjetlost bolja od tame.
14 Mudracu su oci u glavi, a bezumnik luta u tami. Ali takoder znam da obojicu stiže ista kob.
15 Zato rekoh u sebi: "Kakva je sudbina ludaku, takva je i meni. Cemu onda žudjeti za mudrošcu?" I rekoh u srcu: "I to je ispraznost!"
16 Jer trajna spomena nema ni mudru ni bezumniku: obojicu ce poslije nekog vremena prekriti zaborav! I, jao, mudrac mora umrijeti kao i bezumnik.
17 Omrznuh život, jer mi se ucini mucnim sve što se zbiva pod suncem: sve je ispraznost i pusta tlapnja.
18 Zamrzih sve za što sam se pod suncem trudio i što sad ostavljam svome nasljedniku.
19 Tko zna hoce li on biti mudar ili lud? Pa ipak on ce biti gospodar sve moje muke u koju uložih sav svoj napor i mudrost pod suncem. I to je ispraznost.
20 I stao sam srcem ocajavati zbog velikog napora kojim sam se trudio pod suncem.
21 Jer covjek se trudi mudro i umješno i uspješno, pa sve to mora ostaviti u baštinu drugomu koji se oko toga nije uopce trudio. I to je ispraznost i velika nevolja.
22 Jer što on dobiva za sav svoj napor i trud koji je pod suncem podnio?
23 Jer svi su njegovi dani doista mukotrpni, poslovi mu puni brige; cak ni nocu ne miruje srce njegovo. I to je ispraznost.
24 Nema covjeku druge srece vec jesti i piti i biti zadovoljan svojim poslom. I to je, vidim, dar Božje ruke.
25 Jer tko bi mogao jesti, tko li nezadovoljan biti, osim po njemu.
26 Mudrost, spoznaju, radost on daruje onom tko mu je po volji, a grešniku namece zadacu da sabira i skuplja za onoga tko je po volji Bogu. I to je ispraznost i pusta tlapnja.