Nehemija

Poglavlje 13

1 U ono vrijeme citala se narodu knjiga Mojsijeva i ondje se našlo zapisano da Amonac i Moabac ne smiju nikada uci u zbor Božji,
2 jer nisu sinovima Izraelovima izašli u susret s kruhom i vodom, nego su cak najmili protiv njih Bileama da ih prokune, ali je naš Bog obratio kletvu u blagoslov.
3 Kad su culi Zakon, iskljucili su iz Izraela sve strance.
4 A prije toga svecenik Elijašib, postavljen nad sobama Doma Boga našega, bijaše svom rodaku Tobiji
5 uredio prostranu sobu gdje su se prije ostavljali prinosi, tamjan, posude, desetine žita, vina i ulja, odredene za levite, pjevace i vratare, i doprinosi za svecenike.
6 U to vrijeme nisam bio u Jeruzalemu, jer sam trideset i druge godine babilonskog kralja Artakserksa otišao kralju; ali poslije nekog vremena izmolio sam u kralja
7 da se mogu vratiti u Jeruzalem. Tada doznadoh za zlo djelo što ga ucini Elijašib uredivši Tobiji sobu u predvorjima Doma Božjega.
8 To me veoma rasrdilo: izbacih iz sobe sav namještaj Tobijina stana
9 i naredih da se sobe ociste, zatim unesoh onamo posude Doma Božjega, prinose i tamjan.
10 Doznadoh i to da levitima nisu davali njihovih dijelova i da su se i leviti i pjevaci, odredeni za službu, razbježali svaki u svoje polje.
11 I prekorih odlicnike i rekoh: "Zašto je zapušten Dom Božji?" Zatim skupih levite i pjevace i vratih ih k njihovim službama.
12 Tada je sva Judeja donosila u spremišta desetinu žita, vina i ulja.
13 Nad spremištima postavio sam svecenika Šelemju, književnika Sadoka i levita Pedaju, a uz njih Hanana, sina Zakura, sina Matanijina. Njih su smatrali pouzdanima; njihova je dužnost bila da dijele svojoj braci.
14 Zato, sjeti se mene, Bože moj: ne prezri mojih pobožnih djela koja ucinih za Dom Boga svoga i za službu u njemu.
15 U ono sam vrijeme vidio u Judeji ljude koji gaze u tijescima u dan subotnji; drugi su nosili snopove žita, tovarili na magarce vino, grožde, smokve i svakojake terete da ih u dan subotnji unesu u Jeruzalem. I prekorih ljude što u taj dan prodaju živež.
16 A Tirci koji su živjeli u Jeruzalemu donosili su onamo ribu i svakovrsnu robu da je prodaju Židovima u subotu.
17 Prekorih judejske velikaše i rekoh im: "Kakvo to zlo djelo cinite i skrnavite dan subotnji?
18 Nisu li tako cinili i vaši oci te je Bog naš doveo svu ovu nesrecu na nas i na ovaj grad? A zar vi želite umnažati gnjev protiv Izraela skrnaveci subotu?"
19 I zapovjedih još da uoci subote, kad se mrak spusti na jeruzalemska vrata, zatvore njihova krila i rekoh neka se ne otvaraju do iza subote! Postavio sam nekoliko svojih momaka na vrata da se ne unosi nikakav tovar u dan subotnji.
20 Jednom su ili dvaput trgovci i prodavaci svakovrsne robe proveli noc izvan Jeruzalema,
21 ali sam ih upozorio i rekao im: "Zašto provodite noc pod zidom? Ako to ponovite, dignut cu na vas ruku!" Od toga vremena nisu više dolazili u subotu.
22 Zapovjedio sam levitima da se ociste i da dodu cuvati vrata, kako bi se svetkovao dan subotnji. I za ovo se spomeni mene, Bože moj, i smiluj mi se po svome velikom milosrdu!
23 Onih sam dana vidio i Židove koji se bijahu oženili Ašdodankama, Amonkama i Moapkama.
24 Polovica njihovih sinova govorila je ašdodski ili jezikom ovoga ili onoga naroda: više nisu znali govoriti židovski.
25 Korio sam ih i proklinjao, neke sam i tukao, cupao im kose i zaklinjao ih Bogom: "Ne dajite svojih kceri njihovim sinovima i ne uzimajte žene od njihovih kceri za svoje sinove, a ni za sebe!
26 Nije li u tome sagriješio Salomon, kralj Izraelov? Medu mnogim narodima nije bilo kralja njemu ravna. Bio je drag Bogu svome i Gospod ga je postavio kraljem nad svim Izraelom. Ali su i njega tudinke navele na grijeh!
27 Treba li slušati kako i vi cinite veliko zlo i postajete nevjerni Bogu našemu ženeci se tudinkama?"
28 Jedan od sinova Jojade, sina velikog svecenika Elijašiba, bijaše zet Horonjaninu Sanbalatu. Njega sam otjerao od sebe.
29 Spomeni se, Bože moj, ovih ljudi, jer su oskvrnuli sveceništvo i zavjet svecenicki i levitski.
30 Tako sam ih ocistio od svega tudega i opet uspostavio službe svecenika i levita dodijelivši svakome njegov posao.
31 Uredio sam i da se nose drva u odredene dane i prvine. Sjeti me se, Bože moj, za moje dobro!