Ponovljeni zakon

Poglavlje 33

1 Ovo je blagoslov kojim Mojsije - covjek Božji - blagoslovi Izraelce pred svoju smrt.
2 Rece on: "Dode Jahve sa Sinaja, sa Seira im se pokaza i s gore Parana zasja. Zbog njih dode od kadeških zborova, sa svoga juga sve do Obronaka.
3 Ipak ti ljubiš narode, svi sveti njihovi u tvojoj su ruci. Pred tvojim su ležali nogama, išli tobom predvodeni."
4 (Mojsije nam je odredio zakon.) "Zbor Jakovljev njegovom posta baštinom;
5 i bje kralj u Ješurunu kad se sakupiše glavari narodni, kad se sjediniše plemena Jakovljeva.
6 Nek' živi Ruben i nikad nek' ne izumre, nek' živi šacica njegovih!
7 Evo što rece za Judu: Uslišaj, Jahve, glas Judin i privedi ga k njegovu narodu. Nek mu ruke njegovo brane pravo, pomozi mu protiv dušmana njegovih.
8 O Leviju rece: Daj Leviju tvoje Urime i tvoje Tumime covjeku milosti svoje, koga si u Masi iskušao, s kojim si se preo kod voda meripskih.
9 O ocu svome i majci rece on: Nisam ih vidio! Brace svoje ne poznaje, na svoju se djecu ne osvrce, jer tvoju rijec on je vršio i tvojega se držao Saveza.
10 On uci Jakova tvojim odredbama i Izraela tvojemu Zakonu. On podiže kad k tvojim nosnicama i paljenicu na žrtvenik ti stavlja.
11 O Jahve, snagu mu blagoslovi, milostivo primi djelo ruku njegovih. Slomi bedra njegovih neprijatelja; mrzitelji njegovi nek' više ne ustanu.
12 O Benjaminu rece: Jahvin je on ljubimac i u miru svagda pociva. Višnji ga štiti svih njegovih dana, izmedu njegovih prebiva bregova.
13 O Josipu rece: Zemlju mu je Jahve blagoslovio; njegovo je najbolje od onog što daje rosa nebeska i što se u bezdanima dolje krije!
14 Najbolje od onog što daruje sunce i što mladak novi nosi,
15 prvine s drevnih planina i najbolje s vjecnih brežuljaka,
16 ponajbolji rod zemlje i svega što je na njoj i milost Onog što prebiva u grmu. Nek' sve to dode na glavu Josipovu, na tjeme posvecenog izmedu sve brace!
17 K'o prvenac bika on je velicanstven, rozi su mu rogovi bivolji, njima on nabada narode sve do krajeva zemaljskih. Takva su mnoštva Efrajimova, takve su tisuce Manašeove.
18 O Zebulunu rece: Bio sretan, Zebulune, u pohodima, i ti, Jisakare, u šatorima svojim!
19 Na brdu gdje dolaze zazivati narodi za uspjeh prinose oni prave žrtve jer sišu obilje mora i blago skriveno u pijesku.
20 O Gadu rece: Nek' je blagoslovljen tko Gada raširi! Poput lavice on pociva razderavši mišicu i glavu.
21 Prvine je tad sebi dodijelio jer vidje da mu je sacuvan dio glavarev. Na celu svega naroda on je došao, pravdu Jahvinu izvršivši i odluke njegove s Izraelom.
22 O Danu rece: Dan je lavic što skace iz Bašana.
23 O Naftaliju rece: Naftali, milostima nasicen, Jahvinim ispunjen blagoslovom: more i jug njegovo su vlasništvo.
24 O Ašeru rece: Blagoslovljen bio Ašer medu sinovima! Nek' miljenik bude medu bracom svojom, i nek' noge svoje u ulje umace!
25 Nek' ti zasuni budu od gvožda i mjedi i nek' ti mir traje koliko i život!
26 Nitko nije kao Bog Ješurunov: po nebesima u pomoc ti jezdi i po oblacima u svom velicanstvu!
27 Bog vjecni tvoje je utocište, a na zemlji drevna njegova mišica pred tobom goni neprijatelja; on dovikuje: 'Uništi!'
28 U sigurnosti prebiva Izrael, a Jakovljev je izvor na osami u zemlji žita i vina, gdje nebesa rosom dažde.
29 Blago tebi, Izraele! Koji narod k'o tebe Jahve spasava? On štit je tvoj što te brani i mac tvoj slavodobitni, dušmani ti se ulaguju, al' ti ceš im gazit' po ledima."