Ponovljeni zakon

Poglavlje 1

1 Ovo su rijeci što ih je Mojsije upravio svemu Izraelu s onu stranu Jordana - u pustinji, u Arabi nasuprot Sufu, izmedu Parana i Tofela, Labana, Hazerota i Di Zahaba -
2 od Horeba do Kadeš Barnee, Seirskom gorom, jedanaest dana hoda.
3 Bilo je to godine cetrdesete, prvog dana mjeseca jedanaestoga, kad Mojsije rece Izraelcima sve što mu je Jahve za njih naredivao.
4 Pošto je porazio amorejskoga kralja Sihona, koji je živio u Hešbonu, i bašanskoga kralja Oga, koji je živio u Aštarotu i Edreju,
5 dakle s onu stranu Jordana, u zemlji moapskoj, poce Mojsije razlagati ovaj Zakon. Govoraše on:
6 "Jahve, Bog naš, rece nam na Horebu: 'Dosta ste boravili na ovome brdu.
7 Krenite na put! Idite u gorski kraj Amorejaca i svih njihovih susjeda, u Arabu, u Gorje, u Šefelu i u Negeb, na morsku obalu, u zemlju kanaansku i u Libanon, sve do Velike rijeke, rijeke Eufrata.
8 Eto, pred vas stavljam ovu zemlju. Idite, dakle, i zauzmite zemlju za koju se Jahve zakle ocima vašim, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da ce je dati njima i njihovu potomstvu poslije njih.'
9 Tada sam vam rekao: 'Ne mogu vas voditi sam.
10 Jahve, Bog vaš, toliko vas je razmnožio da vas danas ima kao zvijezda na nebu.
11 Neka vas Jahve, Bog vaših otaca, umnoži još tisucu puta! Neka vas blagoslivlja kako vam je obecao!
12 Ali kako bih ja sam mogao nositi vaš teret, vaše breme i vaše sporove?
13 Izaberite stoga iz svojih plemena ljude pametne, iskusne i ugledne da vam ih postavim za poglavare.'
14 Vi ste mi odgovorili: 'Dobro je što predlažeš.'
15 Zato sam uzeo prvake iz vaših plemena, ljude pametne i ugledne, te ih postavio za poglavare: tisucnike, stotnike, pedesetnike, desetnike i vaše plemenske nadglednike.
16 U to isto vrijeme naložio sam i vašim sucima: 'Saslušajte svoju bracu; sudite pravedno izmedu covjeka i njegova brata ili pridošlice.
17 U sudenju nemojte biti pristrani; saslušavajte maloga kao i velikoga. Ne bojte se nikoga! TÓa sud je Božji! Ako vam koji slucaj bude pretežak, iznesite ga meni, da ga ja razvidim.'
18 Tako sam vam onda naložio sve što vam je ciniti.
19 Krenusmo iz Horeba i, na putu u gorske krajeve Amorejaca, kako nam je naredio Jahve, Bog naš, prijedosmo svu onu veliku i strašnu pustinju koju ste vidjeli. Stigosmo u Kadeš Barneu.
20 Tada vam rekoh: 'Došli ste u gorski kraj Amorejaca, koji nam Jahve, Bog naš, daje.
21 Eto, Jahve, Bog tvoj, stavio je preda te tu zemlju. Ustaj! Zaposjedni je, kako ti je rekao Jahve, Bog otaca tvojih. Ne boj se! Ne strahuj!'
22 Svi ste onda došli k meni i rekli: 'Pošaljimo pred sobom ljude da izvide zemlju i jave nam o putu kojim cemo ici i o gradovima u koje cemo doci.'
23 Svidje mi se što rekoste. Zato uzeh dvanaest ljudi izmedu vas, po jednoga iz svakog plemena.
24 Krenuli su na pogorje, stigli do Eškolske doline te izvidjeli kraj.
25 I nabraše plodova one zemlje, donesoše ih k nama i javiše: 'Zemlja koju nam daje Jahve, Bog naš, dobra je.'
26 Ali vi niste htjeli onamo; pobunili ste se protiv naredbe Jahve, Boga svoga.
27 Rogoborili ste u svojim šatorima i govorili: 'U svojoj mržnji na nas Jahve nas je izveo iz zemlje egipatske da nas preda u ruke Amorejaca, kako bi nas posve uništili.
28 Kamo da idemo? Naša su braca ubila u nama srcanost kad rekoše: Narod je i veci i jaci nego mi; gradovi su veliki, i zidine im sežu do nebesa. A vidjeli smo ondje i Anakovce.'
29 'Ne bojte se!' - rekoh vam. - 'Ne plašite ih se!
30 Jahve, Bog vaš, koji ide pred vama, borit ce se za vas kako je to ucinio na vaše oci u Egiptu.'
31 A vidio si, uostalom, i u pustinji, gdje te Jahve, Bog tvoj, cijeloga puta što ste ga prevalili dok ste stigli do ovoga mjesta, nosio kao što covjek nosi svoga sincica.
32 Ali, unatoc tome, vi niste imali pouzdanja u Jahvu, Boga svoga,
33 u onoga koji je na putu išao pred vama da vam potraži mjesto za taborovanje - u ognju obnoc da vam osvijetli put kojim cete ici, a obdan u oblaku.
34 Jahve cu graju vašu i zakle se u svojoj srdžbi:
35 'Ni jedan jedini od ovih ljudi, od ovoga opakog naraštaja, nece vidjeti ove dobre zemlje za koju sam se zakleo da cu je dati vašim ocima.
36 Izuzimam Kaleba, sina Jefuneova. On ce je vidjeti; njemu i njegovim potomcima dat cu zemlju kojom je išao, jer je vjerno slijedio Jahvu.'
37 Zbog vas se Jahve i na mene razljutio te mi rekao: 'Ni ti onamo neceš uci.
38 Uci ce onamo Jošua, sin Nunov, koji te služi. Njega ti osokoli, jer ce on uvesti Izraela u posjed.
39 A i vaši mališani, o kojima rekoste da ce postati roblje, sinovi vaši koji još ne znaju razlikovati dobro i zlo, oni ce u nju uci; njima cu je u posjed dati.
40 A vi se okrenite i zaputite u pustinju, prema Crvenome moru!'
41 Vi ste mi tada odgovorili rijecima: 'Sagriješili smo protiv Jahve. Poci cemo gore i boriti se kako nam je Jahve, Bog naš, zapovjedio.' Svaki od vas dohvati svoje oružje i nepromišljeno pode gore u brda.
42 Onda mi Jahve rece: 'Kaži im: Ne idite gore i ne stupajte u borbu da vas ne poraze vaši neprijatelji jer ja nisam medu vama.'
43 Tako sam vam i govorio, ali niste poslušali. Oprli ste se zapovijedi Jahvinoj i, puni drskosti, krenuli u brda.
44 Ali Amorejci, koji žive u onome gorju, udariše na vas, pognaše vas, za vama se natisnuše kao pcele te su vas tukli od Seira do Horme.
45 Vrativši se, plakali ste pred Jahvom, ali Jahve nije slušao vašega jauka niti je okrenuo svoga uha k vama.
46 U Kadešu vam valjade ostati dugo vremena, onoliko koliko ste vec ostali.