Ponovljeni zakon

Poglavlje 32

1 "Slušajte, nebesa, sad cu govoriti; cuj, zemljo, rijeci usta mojih!
2 Nek' mi nauk daždi poput kiše, kao rosa rijec nek' moja pada, kao kišica po mladoj zeleni, kao pljusak po travi velikoj!
3 Jer, Jahvino cu ime uznositi, a vi Boga našeg velicajte!
4 On je Stijena, djelo mu je savršeno, jer pravi su svi njegovi putovi. Bog je on vjeran i bez zloce, pravedan je on i pravican.
5 Oni mu se iznevjeriše - nisu mu sinovi, vec nakaze sinovske, porod izopacen i prepreden.
6 Tako li uzvracaš Jahvi, narode glupi i bezumni! Nije li on Otac tvoj, Stvoritelj, koji te sazdao, po kom postojiš?
7 Spomeni se dana pradavnih, promotri godine od naraštaja do naraštaja. Oca svoga pitaj, i poucit ce te, pitaj starije, pa ce ti kazati.
8 Kad je Višnji baštinu dijelio narodima, kad je razmještao sinove covjecje, odredi im mede po broju Božjih sinova:
9 tad Jahvu njegov narod zapade, Jakov bi njegova baština.
10 U zemlji stepskoj on ga je našao, u pustinjskoj jezivoj pustoši. Obujmio ga, gajio ga i cuvao k'o zjenu oka svoga.
11 Poput orla što bdi nad gnijezdom, nad svojim orlicima lebdeci, tako on krila širi, uzima ga, pa ga na svojim nosi perima.
12 Jahve sam njega je vodio, tudeg boga s njim ne bijaše.
13 Povede ga po visocjima zemlje, nahrani ga plodovima poljskim, dade mu meda iz pecine i ulja iz tvrde stijene;
14 kravljeg masla i ovcjeg mlijeka s pretilinom jaganjaca, ovnova bašanskih i jaraca, sa salom žitnih bubrega, i napoji ga pjenušavom krvlju grožda.
15 Jeo je Jakov i nasitio se, ugojio se Ješurun pa se uzritao. Udebljao si se, utovio, usalio. Odbacio je Boga koji ga stvori i prezreo Stijenu svog spasenja.
16 Tudim bozima uciniše ga ljubomornim, razjariše ga gnusobama.
17 Žrtvovahu zlodusima koji Bog nisu, bogovima kojih ne poznavahu prije, došljacima koji stigoše nedavno i koje oci njihovi ne štovahu.
18 Odnemaruješ Stijenu što te na svijet dade, ne sjecaš se više Boga koji te rodi!
19 Vidje to Jahve i u gnjevu svojem odbaci sinove svoje i kceri.
20 Lice cu im svoje sakriti, rece, i vidjet cu što ce biti od njih. Jer izopaceno je to koljeno, sinovi u kojima vjernosti nema.
21 Ništavnim me bogom na ljubomor potakoše, razdražiše me ništavilima svojim, i ja cu njih ljubomornim ucinit', pukom ništavnim, razdražit cu ih glupim nekim narodom!
22 Da, moga gnjeva požar je usplamtio i gorjet ce do dubina šeolskih; proždrijet ce zemlju i sve što ona rada, sažeci joj brda do temelja.
23 Nevolje na njih cu svaliti, na njih cu svoje istrošiti strijele.
24 Od gladi ce umirati, ognjica i pošast njih ce trovati. Poslat cu na njih zub zvjerinji i otrov zmija što prahom gmižu.
25 Vani ce mac zatirati djecu, a strava ce vladati unutra. Ginut ce jednako momak i djevojka, dojence i starac sjedokos.
26 Rekoh: U prah cu ih smrviti, zbrisati im spomen izmed ljudi.
27 Ali se bojah ruga dušmanskoga: mogli bi im prevarit' se protivnici, pa da kažu: 'Pobjeda je naša, nije to Jahvina izvela ruka.'
28 Jer narod je to neupucen, oštroumlja u njih nema.
29 Da su mudri, vec bi se i dosjetili, razabrali što ih ocekuje.
30 Kako da jedan tisucu u bijeg nagna, i deset tisuca da dvojica gone, da ih Stijena njina nije prodala, da ih Jahve nije izrucio?
31 Al' stijena im nije poput naše Stijene; osudeni su naši neprijatelji.
32 Jer trs je njihov od sodomskog trsa i od vinograda gomorskih; grožde im je grožde otrovno, grozdovi im grozdovi gorcine;
33 njihovo je vino otrov zmijski, žestok jed otrovnice ljute.
34 Al' nije li on u mene poput dragulja, zapecacen u mojim riznicama?
35 Moja je odmazda i nagrada u vrijeme kad im noga posrne. Jer blizu je dan njihove propasti, udes njihov brzo im se bliži!
36 (Pravdu ce Jahve dati svome puku, sažalit se nad slugama svojim.) Vidjet ce da im gine snaga, da je i robu i slobodnu kraj.
37 Tad ce reci: 'Ta gdje su bozi njihovi, gdje stijena kojom se zaklanjahu?
38 Oni što su jeli salo njihovih klanica i pili vino njihovih ljevanica?' Neka se dignu i neka vam pomognu, nek' vam budu zaklonište!
39 Vidite sada da ja, ja jesam, i da drugog Boga pored mene nema! Ja usmrcujem i oživljujem; ja udaram i iscjeljujem (i nitko se iz ruke moje ne izbavlja).
40 Da, svoju ruku ja dižem prema nebu i kažem: Ne bio ja živ vjecito
41 ako naoštrivši mac svoj blistavi ne uzmem sud u svoje ruke da svojim odmazdim dušmanima, da naplatim onima koji mene mrze.
42 Strijele svoje opojit cu krvlju i mac moj najest ce se mesa, krvi ubijenih i zarobljenih, glava dušmanskih vrhovnika.
43 Klicite, o nebesa, s njime, obožavajte ga, sinovi Božji! Klicite, puci, s njegovim narodom, uznosite snagu njegovu, poslanici Jahvini. Jer ce krv slugu svojih osvetiti, istom mjerom vratit' dušmanima, naplatit ce od onih koji njega mrze, ocistit' od grijeha zemlju svog naroda."
44 Dode Mojsije s Jošuom, sinom Nunovim, te izgovori u uši naroda rijeci ove pjesme.
45 Kad Mojsije izgovori sve ove rijeci svemu Izraelu,
46 rece im: "U srca svoja usadite sve rijeci koje danas uzimam za svjedoka protiv vas; naredite sinovima svojim da ih drže vršeci sve rijeci ovoga Zakona.
47 TÓa nije to za vas prazna rijec jer ona je vaš život. Zbog ove rijeci živjet cete dugo na zemlji koju cete, prešavši Jordan, zaposjesti."
48 Toga istog dana Jahve rece Mojsiju:
49 "Popni se na goru Nebo u Abarskom gorju - ono je u moapskoj zemlji nasuprot Jerihonu - pa pogledaj zemlju kanaansku što cu je dati u posjed Izraelcima.
50 Onda umri na gori na koju se uspneš i pridruži se svojim precima kao što je i tvoj brat Aron, koji je umro na brdu Horu, bio pridružen svojima.
51 A to zato što ste mi se iznevjerili sred Izraelaca kod Meriba Kadeša, kod voda u pustinji Sinu: niste ocitovali moju svetost medu Izraelcima.
52 Zato ceš samo izdaleka vidjeti onu zemlju, ali u nju neceš uci - u zemlju koju dajem Izraelcima."