Izlazak

Poglavlje 8

1 Opet Jahve rece Mojsiju: "Podi k faraonu i reci mu: 'Ovako govori Jahve: Pusti moj narod da ode i štovanje mi iskaže.
2 (7:27) Ako odbiješ da ih pustiš, svu cu ti zemlju kazniti žabama.
3 (7:28) Rijeka ce vrvjeti žabama. One ce izici i prodrijeti u tvoj dvor, u ložnicu, u tvoju postelju, u kuce tvojih službenika i tvoga naroda, pod saceve i nacve tvoje.
4 (7:29) Po tebi, po tvome narodu i svim tvojim službenicima skakat ce žabe.'"
5 (8:1) Onda Jahve rece Mojsiju: "Reci Aronu neka ispruži svoju ruku sa štapom povrh rijeka, prokopa i jezeraca i ucini da žabe navale na egipatsku zemlju."
6 (8:2) Aron pruži svoju ruku povrh egipatskih voda, i žabe izidoše i prekriše zemlju egipatsku.
7 (8:3) Ali i vracari uciniše tako svojim vracanjem, te žabe navališe na egipatsku zemlju.
8 (8:4) Zovne sad faraon Mojsija i Arona i rekne: "Molite Jahvu da ukloni žabe od mene i moga puka, a ja cu pustiti narod da prinese žrtvu Jahvi."
9 (8:5) Mojsije uzvrati faraonu: "Dostoj se odrediti mi kad hoceš da molim za te, za tvoje službenike i za tvoj narod da se žabe odstrane od tebe i tvojih domova i ostanu samo u Rijeci."
10 (8:6) "Sutra", rece. "Neka bude kako kažeš", odvrati Mojsije, "da znaš kako nitko nije kao Jahve, Bog naš.
11 (8:7) Žabe ce otici od tebe, od tvojih službenika i tvoga naroda; ostat ce samo u Rijeci."
12 (8:8) Mojsije i Aron odu od faraona, a onda Mojsije zazva Jahvu zbog žaba kojima je kaznio faraona.
13 (8:9) I Jahve usliša Mojsija, te žabe pocrkaju po kucama, dvorištima i njivama.
14 (8:10) Na hrpe su ih zgrtali, zemlja se njima usmrdjela.
15 (8:11) Kad je faraon vidio da je nastupilo olakšanje, srce mu otvrdnu te ne posluša Mojsija i Arona, kako je Jahve i kazao.
16 (8:12) Onda ce opet Jahve Mojsiju: "Reci Aronu neka zamahne svojim štapom i udari po prahu na tlu neka se pretvori u komarce po svoj zemlji egipatskoj."
17 (8:13) I ucine tako: zamahne Aron rukom i štapom te udari po prahu na tlu. Komarci navale na ljude i životinje. Sav prah na tlu pretvori se u komarce po svoj zemlji egipatskoj.
18 (8:14) Vracari pokušaše da svojim vracanjem stvore komarce, ali nisu mogli. Ljudi i životinje postanu plijenom komaraca.
19 (8:15) Tada vracari reknu faraonu: "To je prst Božji!" Ali je faraonovo srce bilo okorjelo, pa nije poslušao Mojsija i Arona, kako je Jahve i kazao.
20 (8:16) Onda Jahve rece Mojsiju: "Podrani ujutro, izidi pred faraona kad krene k vodi, i reci mu: 'Ovako porucuje Jahve: Pusti moj narod da ode i da mi štovanje iskaže.
21 (8:17) Ako ne pustiš moga naroda, pripustit cu obade na te, na tvoje službenike, na tvoj puk i tvoje domove. Egipatski domovi i samo tlo na kojem stoje vrvjet ce od obada.
22 (8:18) Ali cu toga dana izuzeti gošenski kraj, u kojem živi moj narod, te se ondje obadi nece pojaviti, tako da znaš da sam ja Jahve u središtu zemlje.
23 (8:19) Tu cu razliku napraviti izmedu svoga i tvoga naroda. To ce znamenje biti sutra.'"
24 (8:20) I ucini Jahve tako. Rojevi obada nalete u faraonov dvor, na domove njegovih službenika i po svoj zemlji egipatskoj. Zemlja nastrada od obada.
25 (8:21) Sad faraon pozove Mojsija i Arona pa im rekne: "Idite, prinesite žrtvu svome Bogu, ali u ovoj zemlji."
26 (8:22) "Ne dolikuje da tako ucinimo", odgovori Mojsije. "Žrtve koje mi prinosimo Jahvi, Bogu svome, za Egipcane su svetogrde. Kad bismo, dakle, na njihove oci prinosili žrtve koje su Egipcanima svetogrdne, zar nas ne bi kamenovali?
27 (8:23) Zato moramo u pustinju tri dana hoda te prinijeti žrtvu Jahvi, Bogu svome, kako nam je zapovjedio."
28 (8:24) "Pustit cu vas da odete u pustinju", odgovori faraon, "i prinesete žrtvu Jahvi, svome Bogu, ali ne odlazite predaleko. Molite za me!"
29 (8:25) Nato odvrati Mojsije: "Cim odem od tebe, zazvat cu Jahvu da sutra nestane obada s faraona, njegovih službenika i njegova puka. Ali neka faraon više ne vara! Neka pusti narod da ide i prinese žrtvu Jahvi."
30 (8:26) Tako Mojsije ode od faraona i pomoli se Jahvi.
31 (8:27) I Jahve ucini kako je Mojsije tražio: s faraona, s njegovih službenika i s njegova puka nestane obada - ni jedan jedini nije ostao.
32 (8:28) Ali opet ukruti faraon srce svoje i ne dopusti narodu da ode.