Izlazak

Poglavlje 21

1 "Ovo su propisi koje treba da im izložiš:
2 Kad za roba kupiš jednoga Hebreja, neka služi šest godina. Sedme godine neka ode, bez otkupnine, slobodan.
3 Ako dode sam, neka sam i ode; ako li je oženjen, neka s njim ide i njegova žena.
4 Ako mu gospodar nabavi ženu, pa mu ona rodi bilo sinova bilo kceri, i žena i njezina djeca neka pripadnu njezinu gospodaru, a on neka ide sam.
5 Ali ako rob otvoreno izjavi: 'Volim svoga gospodara, svoju ženu i svoju djecu, necu da budem slobodan',
6 neka ga onda njegov gospodar dovede k Bogu. Kad ga dovede k vratima ili dovratku, neka mu gospodar šilom probuši uho i neka mu trajno ostane u službi.
7 Kad covjek proda svoju kcer za ropkinju, neka se ona ne oslobada kao i muški robovi.
8 Ako se ne svidi svome gospodaru, koji ju je sebi bio odredio, neka joj dopusti da se otkupi. Nema prava prodati je strancima kad joj nije bio vjeran.
9 A ako je odredi svome sinu, neka s njome postupa kao i sa kceri.
10 Ako se oženi drugom, ne smije prvoj uskracivati hrane, odjece ili njezinih bracnih prava.
11 Ne bude li joj cinio ovo troje, neka je slobodna da ode bez otkupnine."
12 "Tko god udari covjeka pa ga usmrti, neka se smrcu kazni.
13 Ali ako to ne ucini hotimicno, nego Bog pripusti da padne u njegovu šaku, odredit cu ti mjesto kamo može pobjeci.
14 Tko hotimicno navali na svoga bližnjega te ga podmuklo ubije, odvuci ga i s moga žrtvenika da se pogubi.
15 Tko udari svoga oca ili svoju majku, neka se kazni smrcu.
16 Tko otme covjeka - bilo da ga proda, bilo da ga u svojoj vlasti zadrži - neka se kazni smrcu.
17 Tko prokune svoga oca ili svoju majku, neka se kazni smrcu."
18 "Ako se ljudi posvade, pa jedan od njih udari drugoga kamenom ili šakom, ali ovaj ne pogine nego padne u postelju,
19 ali poslije ustane i mogne izlaziti, makar i sa štapom, onda onome koji ga je udario neka je oprošteno, samo neka mu plati njegov gubitak vremena i pribavi mu posvemašnje izljecenje.
20 Ako tko udari batinom svoga roba ili svoju ropkinju te umru pod njegovom šakom, mora snositi osvetu.
21 Ali ako rob preživi dan-dva, neka se osveta ne provodi, jer je rob njegovo vlasništvo.
22 Ako se ljudi pobiju i udare trudnu ženu te ona pobaci, ali druge štete ne bude, onda onaj koji ju je udario neka plati odštetu koju zatraži njezin muž. On neka plati kako suci odrede.
23 Bude li drugog zla, neka je kazna: život za život,
24 oko za oko, zub za zub, ruka za ruku, noga za nogu,
25 opeklina za opeklinu, rana za ranu, modrica za modricu.
26 Udari li tko svoga roba ili svoju ropkinju u oko i upropasti ga, neka ga oslobodi zbog oka.
27 Ako izbije zub svome robu - ili svojoj ropkinji - neka ga oslobodi zbog zuba."
28 "Kad govece ubode covjeka ili ženu pa ih usmrti, neka se kamenjem kamenuje. Njegovo se meso tada ne smije pojesti, a vlasniku njegovu neka je oprošteno.
29 Ali ako je to govece i prije bolo, a njegov vlasnik, iako opominjan, nije ga cuvao, pa ono usmrti covjeka ili ženu, neka se to govece kamenuje; a i njegov se vlasnik ima pogubiti.
30 Ako se vlasniku oznaci otkupna cijena da svoj život iskupi, neka plati koliko mu se odredi.
31 Ubode li govece djecaka ili djevojcicu, neka se prema njemu postupi isto prema ovome pravilu.
32 Ako ubode roba ili ropkinju, neka vlasnik isplati njihovu gospodaru trideset srebrnih šekela, a govece neka se kamenuje.
33 Kad tko ostavi bunar otvoren, ili tko iskopa bunar a ne pokrije ga, pa u nj upadne govece ili magare, vlasnik bunara ima dati naknadu:
34 neka isplati vlasniku u novcu, a uginula životinja neka njemu pripadne.
35 Kad necije govece ubode govece drugome te ono ugine, onda neka prodaju živo govece, a dobiveni novac neka podijele; i uginulo govece neka medu sebe podijele.
36 Ali ako se zna da je to govece i prije bolo, a njegov ga gospodar nije cuvao, onda mora nadoknaditi govece za govece, dok ce uginulo živince biti njegovo."