Izlazak

Poglavlje 22

1 "Tko ukrade govece ili marvince od sitne stoke, pa bilo da ga zakolje, bilo da ga proda, onda za jedno govece neka se vrati petero goveda, a za malo marvince cetvero marvincadi.
2 (22:1) Ako se lopov zatece gdje probija zid, pa mu se zada smrtan udarac, njegovu krv ne treba osvecivati.
3 (22:2) No ako je vec izišlo sunce, njegovu krv treba osvetiti. Lopov mora štetu nadoknaditi. Ako nema ništa, njega za njegovu kradu treba prodati.
4 (22:3) Nade li se ukradeno živince živo u njegovu vlasništvu - govece, magare ili koja glava sitne stoke - treba da ga plati dvostruko."
5 (22:4) "Tko opustoši njivu ili vinograd pustivši svoju stoku da obrsti tude, neka nadoknadi onim što najbolje nade na svojoj njivi i u svome vinogradu.
6 (22:5) Tko zapali vatru pa ona zahvati drac te izgori žito u snopu, u klasu ili na njivi, onaj tko je vatru zapalio mora štetu nadoknaditi.
7 (22:6) Kad tko položi kod znanca novac ili stvari na cuvanje, pa budu pokradene iz njegove kuce, ako se lopov pronade, mora dvostruko platiti.
8 (22:7) Ako se lopov ne pronade, vlasnik kuce neka se primakne k Bogu, da se dokaže kako on nije spustio svoje ruke na dobra svoga bližnjega.
9 (22:8) Za svaki prekršaj pronevjere - radilo se o govecetu, magaretu, sitnoj stoci, odjeci ili bilo kojoj izgubljenoj stvari za koju se ustvrdi: to je ono! - treba spor iznijeti pred Boga. Onaj koga Bog proglasi krivim neka plati dvostruko drugome.
10 (22:9) Kad tko povjeri svome susjedu magare, govece, glavu sitne stoke ili bilo kakvo živince, pa ono ugine, osakati se ili ga tko odvede a da ne bude svjedoka,
11 (22:10) zakletva pred Jahvom neka odluci medu obojicom je li cuvar posegao za dobrom svoga bližnjega ili nije. Neka je vlasniku to dovoljno, a cuvar nije dužan da nadoknaduje.
12 (22:11) Nade li se da je on ukrao, mora štetu nadoknaditi.
13 (22:12) Ako ga zvijer razdere, neka ga donese za dokaz, tako da za razderano ne daje odštete.
14 (22:13) Kad tko posudi živinu na izor od svoga susjeda, pa se ona osakati ili ugine dok joj vlasnik nije bio s njom, neka plati odštetu.
15 (22:14) Je li vlasnik bio s njom, odštete mu ne daje; ali ako je bila unajmljena na izor, neka dode po svoju nadnicu."
16 (22:15) "Ako tko zavede djevojku koja nije zarucena i s njom legne, neka za nju dadne ženidbenu procjenu i uzme je za ženu.
17 (22:16) Ako njezin otac odbije da mu je dadne, zavodnik mora odmjeriti srebra u vrijednosti ženidbene procjene za djevojku.
18 (22:17) Ne dopuštaj da vracarica živi!
19 (22:18) Tko bi god sa živinom legao, treba ga kazniti smrcu.
20 (22:19) Tko bi prinosio žrtve kojemu kumiru - osim Jahvi jedinom - neka bude izrucen prokletstvu, potpuno uništen.
21 (22:20) Ne tlaci pridošlicu niti mu nanosi nepravde, jer ste i sami bili pridošlice u zemlji egipatskoj.
22 (22:21) Ne cvilite udovice i siroceta!
23 (22:22) Ako ih ucviliš i oni zavape k meni, sigurno cu njihove vapaje uslišati.
24 (22:23) Moj ce se gnjev raspaliti i macem cu vas pogubiti. Tako ce vam žene ostati udovice a djeca sirocad.
25 (22:24) Ako uzajmiš novca kome od moga naroda, siromahu koji je kod tebe, ne postupaj prema njemu kao lihvar! Ne nameci mu kamata!
26 (22:25) Uzmeš li svome susjedu ogrtac u zalog, moraš mu ga vratiti prije zalaza sunca.
27 (22:26) TÓa to mu je jedini pokrivac kojim omata svoje tijelo i u kojem može leci. Ako k meni zavapi, uslišat cu ga jer sam ja milostiv!
28 (22:27) Ne huli Boga i ne psuj glavara svoga naroda.
29 (22:28) Ne oklijevaj s prinosima od svoga obilja s gumna i od svoga mladog vina! Meni daj prvorodenca od svojih sinova.
30 (22:29) Isto ucini sa svojim govedima i sitnom stokom: sedam dana neka ostane sa svojom majkom, a osmoga dana da si ga meni dao!
31 (22:30) Budite narod meni posvecen! Zato nemojte jesti mesa od životinje koju je rastrgala zvjerad nego je bacite pašcadi!"