Jevrejima

Poglavlje 6

1 Stoga mimoidimo pocetnicki nauk o Kristu i uzdignimo se k savršenome ne postavljajuci iznovice temelja: obracenje od mrtvih djela i vjera u Boga,
2 naucavanje o krštenjima i polaganje ruku, uskrsnuce mrtvih i vjecni sud.
3 To cemo pak uciniti, dakako, ako Bog da.
4 Zaista, onima koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dar nebeski, i postali dionici Duha Svetoga,
5 i okusili Lijepu rijec Božju i snage buducega svijeta,
6 pa otpali, nemoguce je opet se obnoviti na obracenje kad oni sami ponovno razapinju Sina Božjega i ruglu ga izvrgavaju.
7 Jer zemlja koja se napije kiše što na nju cesto pada i rada raslinjem korisnim onima za koje se i obraduje, prima blagoslov od Boga;
8 ona pak koja donosi trnje i drac, odbacena je, blizu prokletstvu a svršetak joj je: "U oganj!"
9 A uvjereni smo, ljubljeni, sve ako tako i govorimo, da je s vama dobro i da ste na putu spasenja.
10 Ta Bog nije nepravedan da bi zaboravio vaše djelo i ljubav što je iskazaste njegovu imenu posluživši i poslužujuci svetima.
11 Želimo ipak da svatko od vas sve do svršetka pokazuje tu istu gorljivost za ispunjenje nade
12 te ne omlitavite, nego budete nasljedovatelji onih koji po vjeri i strpljivosti baštine obecano.
13 Doista, kad je Bog Abrahamu davao obecanje, jer se nije imao kime vecim zakleti, zakle se samim sobom:
14 Uistinu, blagosloviti, blagoslovit cu te i umnožiti, umnožit cu te.
15 I tako Abraham, strpljiv, postiže obecano.
16 Ljudi se doista kunu onim tko je veci i zakletva im je, kao potkrepa, kraj svake raspre.
17 Tako i Bog: htio je baštinicima obecanja obilatije pokazati nepromjenljivost svoje odluke pa zato zajamci zakletvom
18 da bismo po dva nepromjenljiva cina - u kojima je nemoguce da bi Bog prevario - mi pribjeglice imali snažno ohrabrenje da se držimo ponudene nade.
19 Ona nam je kao pouzdano i cvrsto sidro duše što ulazi u unutrašnjost iza zavjese,
20 kamo je kao preteca za nas ušao Isus postavši zauvijek Veliki svecenik po redu Melkisedekovu.