Jevrejima

Poglavlje 4

1 Bojmo se dakle da se, dok ostaje obecanje o ulasku u njegov Pocinak, za koga od vas ne bi utvrdilo kako je zakasnio.
2 Jer nama je naviještena blagovijest kao i njima, ali njima Rijec poruke nije uskoristila jer se vjerom nisu pridružili onima koji su poslušali.
3 U Pocinak doista ulazimo mi koji povjerovasmo, prema onom što je rekao: Tako se zakleh u svom gnjevu: Nikad nece uci u moj pocinak, premda su djela od postanka svijeta dovršena.
4 Rekao je doista negdje o sedmom danu ovako: I pocinu Bog sedmoga dana od svih djela svojih.
5 A ovdje opet: Nikad nece uci u moj pocinak.
6 Preostaje dakle da neki imaju u nj uci, a oni koji su prvi primili blagovijest ne udoše zbog nepokornosti.
7 Zato Bog ponovno odreduje jedan dan, Danas, u Davidu nakon toliko vremena govoreci, kako je vec receno: Danas ako glas mu cujete, ne budite srca tvrda.
8 Zbilja, da je Jošua njih u Pocinak uveo, ne bi Bog nakon toga govorio o drugome danu.
9 Dakle: preostaje neki subotni pocinak narodu Božjemu!
10 Zaista, tko ude u njegov pocinak, pocinuo je od djela svojih kao ono i Bog od svojih.
11 Pohitimo dakle uci u taj Pocinak da nitko ne padne po uzoru na takvu nepokornost.
12 Živa je, uistinu, Rijec Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla maca; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuduje nakane i misli srca.
13 Nema stvorenja njoj skrivena. Sve je, naprotiv, golo i razgoljeno ocima Onoga komu nam je dati racun.
14 Imajuci dakle velikoga Velikog svecenika koji prodrije kroz nebesa - Isusa, Sina Božjega - cvrsto se držimo vjere.
15 Ta nemamo takva Velikog svecenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom.
16 Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrde i milost nademo za pomoc u pravi cas!