2 Korincanima

Poglavlje 3

1 Pocinjemo li opet sami sebe preporucivati? Ili trebamo li, kao neki, preporucna pisma na vas ili od vas?
2 Vi ste pismo naše, upisano u srcima vašim; znaju ga i citaju svi ljudi.
3 Vi ste, ocito, pismo Kristovo kojemu mi poslužismo, napisano ne crnilom, nego Duhom Boga živoga; ne na plocama kamenim, nego na plocama od mesa, u srcima.
4 Takvo pouzdanje imamo po Kristu u Boga.
5 Ne kao da smo sami sobom, kao od sebe, sposobni što pomisliti, nego naša je sposobnost od Boga.
6 On nas osposobi za poslužitelje novoga Saveza, ne slova, nego Duha; jer slovo ubija, a Duh oživljuje.
7 Pa ako je smrtonosna služba, slovima uklesana u kamenju, bila tako slavna da sinovi Izraelovi nisu mogli pogledati u lice Mojsijevo zbog prolazne slave lica njegova,
8 koliko li ce slavnija biti služba Duha.
9 Jer ako je služba osude bila slavna, mnogo je slavnija služba pravednosti.
10 I zbilja, nije ni bilo proslavljeno ono što je u toj mjeri proslavljeno, ako se usporedi s uzvišenijom slavom.
11 Jer ako je ono prolazno bilo slavno, mnogo je slavnije ovo što ostaje.
12 Imajuci dakle takvo pouzdanje, nastupamo sa svom otvorenošcu,
13 a ne kao Mojsije koji je stavljao prijevjes na lice da sinovi Izraelovi ne vide svršetak prolaznoga.
14 Ali otvrdnu im pamet. Doista, do dana današnjega zastire taj prijevjes citanje Staroga zavjeta: nije im otkriveno da je u Kristu prestao.
15 Naprotiv, kad god se cita Mojsije, do danas prijevjes zastire srce njihovo.
16 Ali kad se Izrael obrati Gospodinu, skinut ce se prijevjes.
17 Gospodin je Duh, a gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda.
18 A svi mi, koji otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju, po Duhu se Gospodnjem preobražavamo u istu sliku - iz slave u slavu.