2 Korincanima

Poglavlje 12

1 Hvaliti se treba? Ne koristi doduše ali - dolazim na videnje i objave Gospodnje.
2 Znam covjeka u Kristu: prije cetrnaest godina - da li u tijelu, ne znam; da li izvan tijela, ne znam, Bog zna - taj je bio ponesen do treceg neba.
3 I znam da je taj covjek - da li u tijelu, da li izvan tijela, ne znam, Bog zna -
4 bio ponesen u raj i cuo neizrecive rijeci, kojih covjek ne smije govoriti.
5 Time cu se hvaliti, a samim se sobom necu hvaliti osim slabostima svojim.
6 Uistinu, kad bih se i htio hvaliti, ne bih bio bezuman; istinu bih govorio. Ali se uzdržavam da ne bi tko mislio o meni više nego što vidi na meni ili što cuje od mene.
7 I da se zbog uzvišenosti objava ne bih uzoholio, dan mi je trn u tijelu, andeo Sotonin, da me udara da se ne uzoholim.
8 Za to sam triput molio Gospodina, da odstupi od mene. A on mi rece:
9 "Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje." Najradije cu se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova.
10 Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškocama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak.
11 Postao sam bezuman! Vi me natjeraste. Ta trebalo je da me vi preporucite jer ni u cemu nisam manji od "nadapostola", premda nisam ništa.
12 Znamenja apostolstva moga ostvarena su medu vama u posvemašnjoj postojanosti: znakovima i cudesima i silnim djelima.
13 Ta u cemu ste to manji od drugih crkava, osim što vam ja nisam bio na teret? Oprostite mi ovu "nepravdu".
14 Evo, spremam se treci put doci k vama i necu vam biti na teret jer ne ištem vaše, nego vas. Djeca doista nisu dužna stjecati roditeljima, nego roditelji djeci.
15 A ja cu najradije trošiti i istrošiti se za duše vaše. Ako vas više ljubim, zar da budem manje ljubljen?
16 Ali neka! Ja vas nisam opterecivao, nego, "lukav" kako jesam, "na prijevaru vas uhvatih".
17 Da vas možda nisam zakinuo po kome od onih koje poslah k vama?
18 Zamolio sam Tita i poslao s njime brata. Da vas možda Tit nije u cemu zakinuo? Zar nismo hodili u istom duhu? I istim stopama?
19 Odavna smatrate da se pred vama branimo. Pred Bogom u Kristu govorimo: sve je to, ljubljeni, za vaše izgradivanje.
20 Bojim se doista da vas kada dodem, možda necu naci kakve bih htio i da cete vi mene naci kakva ne biste htjeli: da ne bi možda bilo svada, zavisti, žestina, spletkarenja, klevetanja, došaptavanja, nadimanja, buna;
21 da me opet kada dodem, ne bi ponizio Bog moj kod vas kako ne bih morao oplakivati mnoge koji su prije sagriješili, a nisu se pokajali za necistocu i bludnost i razvratnost koju pociniše.