Habakuk

Poglavlje 3

1 Molitva. Od proroka Habakuka. Na nacin tužbalice.
2 Jahve, cuo sam za slavu tvoju, Jahve, tvoje mi djelo ulijeva jezu! Ponovi ga u naše vrijeme! Otkrij ga u naše vrijeme! U gnjevu se svojem smilovanja sjeti!
3 Bog stiže iz Temana, a Svetac s planine Parana! Velicanstvo njegovo zastire nebesa, zemlja mu je puna slave.
4 Sjaj mu je k'o svjetlost, zrake sijevaju iz njegovih ruku, ondje mu se krije sila.
5 Kuga pred njim ide, groznica ga sustopice prati.
6 On stane, i zemlja se trese, on pogleda, i dršcu narodi. Tad se raspadoše vjecne planine, bregovi stari propadoše, njegove su staze od vjecnosti.
7 Prestrašene vidjeh kušanske šatore, cadore što dršcu u zemlji midjanskoj.
8 Jahve, planu li tvoj gnjev na rijeke ili jarost tvoja na more te jezdiš na svojim konjima, na pobjednickim bojnim kolima?
9 Otkrivaš svoj luk i otrovnim ga strijelama sitiš. Bujicama rasijecaš tlo,
10 planine dršcu kad te vide, navaljuje oblaka prolom, bezdan diže svoj glas.
11 Sunce uvis diže ruke, mjesec u obitavalištu svojem popostaje, pred blijeskom tvojih strijela, pred blistavim sjajem koplja tvoga.
12 Jarosno po zemlji koracaš, srdito gaziš narode.
13 Izide da spasiš narod svoj, da spasiš svog pomazanika; sori vrh kuce bezbožnikove, ogoli joj temelje do stijene.
14 Kopljima si izbo vodu ratnika njegovih, koji navališe da nas s radošcu satru, kao da ce potajice proždrijet' ubogoga.
15 Gaziš po moru s konjima svojim, po pucini silnih voda!
16 Cuo sam! Sva se moja utroba trese, podrhtavaju mi usne na taj zvuk, trulež prodire u kosti moje, noge klecaju poda mnom. Pocinut cu kada dan tjeskobni svane narodu što nas sad napada.
17 Jer smokvino drvo nece više cvasti niti ce na lozi biti ploda, maslina ce uskratiti rod, polja nece donijeti hrane, ovaca ce nestati iz tora, u oborima nece biti ni goveda.
18 Ali ja cu se radovati u Jahvi i kliktat cu u Bogu, svojem Spasitelju.
19 Jahve, moj Gospod, moja je snaga, on mi daje noge poput košutinih i vodi me na visine. Zborovodi. Na žicanim glazbalima.