Habakuk

Poglavlje 1

1 Proroštvo koje vidje prorok Habakuk.
2 Dokle cu, Jahve, zapomagati, a da ti ne cuješ? Vikati k tebi "Nasilje!" a da ti ne spasiš?
3 Zašto mi nepravdu iznosiš pred oci, zašto gledaš ugnjetavanje? Pljacka je i nasilje preda mnom. Raspra je, razmirica bjesni!
4 Zakon je izgubio snagu, a pravda se ni nacas ne pomalja. Da, zlikovac progoni pravednika, pravo je stoga izopaceno.
5 Obazrite se na narode, pogledajte, cudite se, zapanjite! Jer u vaše dane cinim djelo u koje ne biste vjerovali da vam ga tko isprica.
6 Da! Evo dižem Kaldejce, narod divlji i naprasit što nadire širom zemlje da obitavališta otme tuda.
7 On je strašan i jezovit, od njega samog izlazi njegovo pravo i njegov ponos.
8 Konji su mu brži od leoparda, hitriji od vukova uvecer; jahaci mu poskakuju, stižu izdaleka, ustremljeni k'o orlovi da plijen proždru.
9 Svi ce doci rad' grabeža, lica im žegu k'o istocni vjetar, grabe roblje kao pijesak!
10 Taj se narod kraljevima ruga, podsmjehuje knezovima, poigrava se svim utvrdama, nasipa zemlju i zauzima ih.
11 Tad se k'o vjetar okrenu i ode, zlikovac komu je snaga bog postala.
12 Nisi li od davnih vremena, Jahve, Bože moj, Svece moj? Ti koji ne umireš! Ti si, Jahve podigao ovaj narod radi pravde, postavio ga, Stijeno, da kažnjava.
13 Preciste su tvoje oci da bi zlocu gledale. Ti ne možeš motriti tlacenja. Zašto gledaš vjerolomce, šutiš kad zlikovac ništi pravednijeg od sebe?
14 Postupaš s ljudima k'o s morskim ribama, k'o s gmazovima što nemaju gospodara!
15 On ih sve lovi na udicu, izvlaci ih mrežom, predom ih skuplja i tako se raduje i likuje.
16 Stog žrtvuje mreži svojoj, pali tamjan svojoj predi jer mu pribavljaju zalogaj slastan, hranu pretilu.
17 Valja li, dakle, da neprestano poteže mac i kolje narod nemilice?